- Već smo iskusni u sličnim akcijama. Iako nam se javilo dosta ljudi koji su htjeli krenuti iz Zagreba i pomoći vatrogascima na požarištu, pretpostavili smo da bi možda samo smetali na terenu. Vidjeli smo pozive na internetu da pomoć u ljudstvu nije nužno potrebna pa smo radije prikupili novac za osvježenje i okrijepu vatrogascima – kaže nam jedan vatreni navijač Dinama, koji je odlučio ostati anoniman.

'Naoružani' vodom, pecivima i mesnim odrescima krenuli smo iz redakcije najprije prema Zatonu i Raslini. Policije na skretanju za Zaton kod Šibenskog mosta nije bilo. Put do mjesta, za razliku od jučer kad je tamo bio pravi pakao, bio je slobodan.

Osim što se osjećao miris paljevine u zraku, a skoro svugdje uz cestu su izgoreni borovi, činilo se sve nekako idilično. Čak smo naišli i na skupinu stranih biciklista, pedalali su u miru, nije ih previše uznemiravalo sporadično izdimljavanje.

U samom Zatonu idila, ljudi piju kave po kafićima, a na zvoniku crkve sv. Roka u samom centru mjesta ni ne vidi se da ga je jučer zahvatila vatra.

- Brzo smo to ugasili. Vjerojatno je doletjela zapaljena šiška – kaže Boris Dukić, zapovjednik zatonskog Dobrovoljnog vatrogasnog društva.

Kaže da je stanje jučer bilo uistinu apokaliptično.

- Požar nam je zbog promjene vjetra došao s Benkovačke ceste tolikom brzinom da jednostavno nismo uspjeli adekvatno reagirati. Raširio se doslovno u svaku kuću i svako dvorište. Ljudi su gasili vatru i spašavali se, učinili su koliko su mogli. Puno ljudi iz Šibenika i okolice su nam došli pomoći. Što se tiče samih Zatonjana, nije nikakvo čudo da su se dobro snašli i priskočili u pomoć. Vatrogastvo tu kod nas u Zatonu je način života. Nema tu kuće koja nije imala nekog u vatrogascima – kaže Dukić.

Ne sjeća se ovakvog požara ikad kod Zatona.

- Zna tu gorjeti često, ali uglavnom je riječ o malim požarima. Prije pet godina bio je veliki požar i mislili smo tada da se nešto slično neće više nikada ponoviti. Ovaj jučer je bio pet puta gori. U centru mjesta, gdje je gorio kampanel, sad se sve čini normalno, ali kad odete prema Benkovačkoj cesti i prema Raslini mogu se vidjeti pravi razmjeri štete u poljima i vinogradima – govori zatonski vatrogasni zapovjednik.

Ipak, unatoč svemu, nije izgorjelo puno kuća.

- Izgorjelo je nekoliko poljskih kućica, a nagorjelo nekoliko koje su drvene ili su imale drvene krovove pa su se urušile. U samom Zatonu, dakle, izgorjelo je nekoliko krovova i jedna radionica. Nije nikom jednostavno kad pretrpi takvu štetu, ali ono što je najvažnije je da nitko nije stradao. Ovo drugo ćemo popraviti – kaže Boris Dukić.

U domu zatonskog DVD-a iskrcali smo vodu i hranu koje smo ponijeli iz Šibenika, ali izgleda da nije ni bila potrebna.

Već su im ljudi donijeli svega, a ranije ujutro dobili su i nekih stotinjak krafni. Ogrebali smo se za jednu i krenuli prema Raslini.

One priče o apokaliptičnom danu dobile su smisao. Nema metra kvadratnog površine koji nije uhvaćen plamenom s obje dvije strane ceste duge nekoliko kilometara. Užasno je bilo vidjeti nagorjele masline, vrlo izdržljivu biljku, ali kojoj će trebati barem desetak godina da se od ovog svega oporavi.

Spaljena zemlja, kao da je netko prosuo napalm iz aviona. Tužan prizor, praćen dimnim zavjesama. Još je bilo izdimljavanja. Podsjeća sve to skupa na neki drugi planet. Usput smo sreli nekoliko novinarskih ekipa, svi su tražili apokaliptične kadrove.

U samoj Raslini, uz more ili jezero, kako vam drago, također se na trenutak učinilo da se nalazimo u nekom mirnom mediteranskom mjestu. Međutim, samo je trebalo pogledati uokolo da se ta slika izbije iz glave.

Izgorjelo je i nekoliko kuća na rubovima mjesta, ljudi su spašavali iz kuća što se spasiti dalo i nisi bili raspoloženi za priču i fotografiranje.

- U kaić sam stavio kći i unučicu i plutali su tu u vali. Toliko nas je bilo strah. Sunce se od dima i pepela nije ni vidjelo – kaže Ivo iz Rasline.

Prošli smo i vodičkom zaobilaznicom, koja je oko 10 ujutro puštena za promet. Nije bilo tu previše akcije, vatrogasci su dežurali uz cestu, a na terenu su radila dva kanadera. Vodice, barem, onaj industrijski dio, još nije imao struje. Navodno su izgorjeli dalekovodi i čeka se da ih poprave.