Svejedno, oba filma se itekako isplati pogledati.

Najprije Del Toro i 'Nightmare Alley'. Prvi njegov film u kojem nema ničeg natprirodnog. Ima, ali je lažirano od strane glavnih aktera. Film je zapravo remake istoimenog noir filma iz četrdesetih godina prošlog stoljeća, kojeg sam davno gledao i zapravo se ničega posebno ne sjećam osim da se većina radnje odvijala u cirkusu.

A kad čovjek pomisli na Del Tora i cirkus, odmah mu narastu zazubice. Nekako je cirkus, svi ti bizarni karakteri i okruženje nešto u čemu se Meksikanac odlično snalazi. I dobro je to odrađeno, prvih sat filma u cirkusu je vrlo zanimljivo. Naročito vizualno, a o glumcima ne treba ni trošiti riječi, Del Toro je okupio elitu. Plus svog omiljenog Rona Perlmana, koji mu je glumio u valjda svakom filmu i kojeg  mi je uvijek drago vidjeti.

Dakle, scene u cirkusu su odlične, radnja lijepo teče, ali glavni problem je što je to i najbolji dio filma. Čim se prebacimo u drugo okruženje, film postaje spor i na momente dosadan, unatoč fenomenalnoj kameri, scenografiji, kostimima i glumcima koji ih nose. Jednostavno, film traje predugo, ma kako bio dobra studija koliko čovjek može pasti nisko i u tom očaju doslovno postati životinja.

Čini mi se kako je Del Toro, nakon što je dobio Oscara, odlučio napraviti nešto baš po svom guštu. Obožavatelj je originalnog filma i cijelog žanra, a čini se i kako je riječ o 'končanom obračunu' s vlastitim ocem. Del Toro, kako je sam pričao, nije baš uživao u sretnom djetinjstvu zbog strogih roditelja. Cijeli 'Nightmare Alley' pokreće baš odnos između oca i sina te se čini da je i Meksikanac morao snimiti nešto u tom smjeru.

Još uvijek nisam siguran paše li mi Bradley Cooper kao glumac. Na momente mi je odličan, a na momente imam osjećaj da je u potpunosti promašio zanimanje

Gdje je nestao humor?

Zamjerka je i što u filmu, nespecifično za Del Tora, nema niti trunke humora. Humor mu je bio jak adut u ranijim naslovima. Nikad u prvom planu, ali je itekako bio tu. S druge strane, 'Nightmare Alley' je grub prikaz ljudske psihe bez imalo optimizma, zato i poprilično težak film.

Valjda će stvar Del Toro popraviti sa svojom verzijom Pinokija koja izlazi ove godine. Dogodovštine drvenog lutka tema su u kojoj bi trebao plivati kao kit u vodi.

S druge strane, Verhoeven je s 'Benedettom' išao na sigurno. Ostao je na svom terenu, kako se ono kaže.

Dakle, Benedetta je bila stvarna ličnost, časna sestra iz jednog talijanskog samostana u Toskani krajem 16. i početkom 17. stoljeća. Benedetta je od malih nogu odgajana u strogom katoličkom duhu, puno se molila i imala vizije Isusa. Vizije su pojačane kad su je roditelji dali u taj ženski samostan. Morali su za to platiti dobru lovu, jelte, nisi se mogao u potpunosti posvetiti Bogu ako nemaš pare u džepu.

Kasnije je Benedetta dobila stigme, krvarila je iz čela, dlanova i stopala i postala jako poznata vjernicima. Samostan je to iskoristio i dobro zarađivao na njenim vizijama, nešto poput srednjovjekovnog Međugorja. Međutim, baš kao i u Hercegovini, Vatikan se zapitao  jesu li sve te vizije i Benedetta autentične.

O svemu tome ima dosta zapisa, o sestri Benedetti iz samostana u Pesciji sve možete doznati i na Wikipediji. Pa i to da je bila lezbijka i da je osuđena zbog seksualnih odnosa s izvjesnom sestrom Bartolomeom. Zicer kakav Verhoeven nije mogao propustiti.

Dobar film, ne odličan kao 'Elle'. I da, upozorenje, nije baš za žestoke katolike, mogli bi se s puno scena pronaći uvrijeđenima. Tko zna Verhoevena, vjerojatno misli da mu  je to i bila namjera.

E da, film je snimljen na francuskom jeziku, a glumci su odlični. Odlični!!!