Imamo koncert! Bila je to svakodnevna mantra Sare Renar, Dimitrija Simovića, Zdeslava Klarića i Vedrana Peternela, ekipe koju smo na okupu vidjeli prije dvadesetak dana u Medici gdje su imali tko-zna-koju po redu probu za šibensku, a onda i zagrebačku (14.05., Aquarius) promociju Sarinog novog albuma „Šuti i pjevaj“.

Imati koncert u nekoncertna vremena pobjeda je sama po sebi, iako tada, prije tih dvadesetak dana, šibenski koncert iz sata u sat visio je o sve tanjoj niti.

Imamo koncert! Uzviknuli su ljudi iz Azimuta kada je dogovoren prvi termin Sarinog koncerta. Mjere su tada postrožene pa je Azimut otpao kao opcija. Da imaju koncert mislili su i kada su uspjeli gig preseliti u Trokut, novootvoreni hub na rubu grada. Trokut nije dobio odobrenje Stožera za održavanje koncerta. Posljednji „imamo koncert“ čuo se kada je dogovoreno da će Azimut i Saru ugostiti šibensko kazalište.

U stilu „jebote, imamo koncert!“ postavljena je i fotka Sarinog auta na njenom Fejsu u ponedjeljak rano poslijepodne, auta u kojem su se natisnuli bend i oprema. I Sarin pas. „Jebote, stvarno ćemo imati koncert!“ ili nešto slično izašlo je iz njihovih osmijeha kad su se u zalazak sunca pojavili pred Azimutom s friško otiskanim „Šuti i pjevaj“ u rukama.

Pa kad već imaju koncert, iz Azimuta su se povezali s lokalnim umjetnicima i osmislili scenografiju za binu. Unos kauča, fotelja i stolova, tonska proba, namještanje kamera za stream, light… sve to je u utorak ujutro trajalo satima. Prvi 'pravi' koncert ove godine u gradu, nije se žurilo ni sa čim.

Koncert Sare Renar, osim što je prvi "pravi" ovogodišnji u Šibeniku, ujedno je i otvorio Azimutov program „Nevidljiva scena“, koji bi u narednom razdoblju trebao biti upotpunjen s još osam nastupa više ili manje afirmiranih bendova. Daleko od toga da je Sara medijski ili bilo kako drugačije nevidljiva, no tko zna što nam naredni neizvjesni mjeseci donose pa je odlučeno da „Nevidljiva scena“ u utorak upiše plus u rubriku „prvi odrađeni koncert“.

A ono što se događalo na sceni od osam navečer, nije bio samo rezultat činjenice da imaju koncert. Novi materijal i bend proširen za basistu i gitaristu Dimitrija Simovića, kao da im je stvorilo antitijela za obranu od emotivnih pandemijskih zala. Pola godine od posljednjeg koncerta pred živom publikom, bend je funkcionirao kao da pauze nije ni bilo. Prekoračili su u HNK u Šibeniku imaginarnu granicu koja ih je dijelila od novog scenskog života i uživali su u tome sat i pol vremena. Za to shvatiti nije vam jučer trebao ni zvuk, govori tijela svih njih na bini prikazivali su ljude koji su konačno odahnuli punim plućima.

Jebote, imali smo koncert!, govorili su dok su se grlili s organizatorima iz Azimuta u kazališnoj garderobi.

Jebote, kakav koncert!, rekao je svaki od pedesetak posjetitelja kazališta. Sigurni smo u to.