U prošlosti je gotovo svaka kuća na Krapnju imala ronioce u obitelji, ali vađenje spužvi je sve samo ne lagan i siguran posao stoga ne čudi da je danas broj onih koji se time bavi jednoznamenkast. Obitelj Tanfara na Krapnju ima i muzej i suvenirnicu gdje posjetitelji iz prve ruke mogu vidjeti kako je lov na spužve prije izgledao, odijelo teško preko 80 kilograma, ali i saznati sve zanimljivosti o spužvarstvu.
 
- Tradicija spužvarstva u našoj obitelji seže u 1896. godinu.  Moj suprug Roko Tanfara, ujedno i osnivač ovog muzeja, 3. je generacija ronioca u našoj obitelji.  Ljubav prema moru naslijedio je od svog oca Danka, a on opet od svoga oca. Također smo ponosni na našeg 13-godišnjeg sina Adriana koji pokazuje veliki interes za spužvolov i sve što je morsko. Svaki član naše obitelji ima svoju ulogu u ovom tradicijskom obiteljskom obrtu. Tijekom godina način izlova nije se puno promijenio, kroz godine mijenjala se jedino oprema. I dalje se u lov na spužve ide brodovima, živi se na brodu 15-ak dana, zaranja se nekoliko puta na dana u potrazi za spužvama. U prošlosti je gotovo svaka kuća imala ronioce u obitelji, danas  na otoku brojimo tri obitelji koje se bave spužvolovom. Na kopnu na Brodarici ima također nekoliko obitelji koji idu u lov na spužve.Većinu spužvi koju ulovimo sortiramo i  obrađujemo za potrebe naše suvenirnice u sklopu muzeja.  Opskrbljujemo i nekoliko suvenirnica po Jadranu, a već dugi niz godina ne izvozimo sirovu spužvu – priča nam Milena Tanfara.
 
Vađenje spužvi je sve samo ne lagan i siguran posao. Razlog je to zašto se tradicija lagano gasi jer mlađi naraštaji biraju lakše i sigurnije poslove.

- Težak je to kruh sa sedam kora. Evo, samo pogledajte staro ronilačko odijelo, tzv. Veštit, koje su prije koristili. Teško je 85 kilograma, ima mu  više od 100 godina. Kaciga ima cca 15 kilograma, svaka cipela 12,  olovo, ovratnik sve skupa 85 kg. Posjetitelji kod nas čak mogu i doživjeti dio povijesti ronjenja u starom odijelu jer imam prezentacije – objašnjava nam.
 
Svjedoci smo promjena u prirodi, globalnog zatopljenja i zagađenja prirode. Sve to utječe na floru i faunu podmorja pa tako i na sam rast i razvoj spužve. U odnosu na nekad -spužve danas ima sve manje.

Na Krapnju živio stotinjak ljudi, mladih je sve manje, ali obitelj Tanfara naviknula je na život na otoku.
 
- Cijela naša obitelji na otoku živi cijelu godinu. Ponekad na kopno idemo i do tri puta dnevno. Naviknuti smo i ne doživljavamo ovaj naš mali škoj otokom. Imamo sreću što smo tako blizu obali pa nam je u toliko lakše. Pogotovo jer svatko ima svoj privatni brod pa se možemo prebaciti na kopno kad god nam je to potrebno. Važno je to za našu mladež kako  bi što lakše obavljali svoje dnevne zadatke. Najveći nam je problem kad je grubo vrime, kiša i vjetar najviše nam smetaju, ali ni to ne traje dugo – kaže nam za kraj.