- Uzgoj prirodnog kvasca nije uopće znanstvena fantastika. Treba vam brašno, voda i vrijeme. I strpljenje koje je i inače ključno u pekarstvu – govori nam Renata kada smo je pitali kako uopće nastaje prirodni kvasac.

Za 'Kuću kruva' saznali smo sasvim slučajno te smo se prošle kišne subote zaputili tamo provjeriti kakva je focaccia, a onda nas je vlasnica, kada je čula da smo iz Šibenika došli do kruh u Betinu, opskrbila punom vrećicom pekarskih proizvoda. Osim iznimno ukusnim proizvodima Renata, inače Vukovarka koja je igrom slučaja završila u Betini i tu otvorila craft pekaru, nas je zaintrigirala pričom pa smo se u Kuću kruva morali vratiti ponovno da čujemo cijelu.

Budući da Renata radi sve sama i da zimi u Betini ima daleko manje posla nego u sezoni, 'Kuća kruva' trenutno radi samo petkom i subotom, a mi smo je posjetili u četvrtak kada je tijesto za kruh koji će prodavati sutradan bilo u fazi fermentacije. 

- Jutros sam mijesila i sada tijesto fermentira neko vrijeme. Nakon toga ga oblikujem u željenu formu i stavljam na hladnu fermentaciju u frižider i sutra ujutro ide u peć. Moj kruh sastoji se samo od brašna, vode i soli. To je sve, nema ama baš nikakvih aditiva. Sve je prirodno od početka do kraja, a najbitnija je kvaliteta brašna. Kruh vam je kao živo biće koje uvijek daje nešto zauzvrat – priča dalje Renata dok mi pokušavamo iz nje izvući informacije nevezane za proces proizvodnje kruha. Craft pekara usred Betine- kako i zašto?

Donekle nam je uspjelo.

- Kako sam počela? Igrom slučaja završila sam u pekarstvu i u tome sam sada već otprilike 20 godina. Ljubav prema kruhu uvijek je postojala, a posebno me fascinirao sourdough kruh. I uvijek sam htjela otvoriti svoju pekaru.

Doznali smo i da je naša domaćica rođena u Vukovaru, nakon toga živjela je kako kaže posvuda, što po Hrvatskoj što po inozemstvu, dok je prije četiri godine ljubav nije dovela u Betinu. 

- Da. Dovela me ljubav, ali ovaj puta ne prema kruhu. Zaljubila sam se u dečka i otok i eto, ostala tu. 

Spomenuti gospodin se uskoro pojavljuje na vratima pekare smještene nedaleko od crkve u Betini. Ne možete je faliti. Ako vas ne privuče miris domaćeg kruga, tu su putokazi. 

- Znate, dosta njih nije znalo što mi tu radimo i što je sourdough kruh, a onda probaju focacciu i polude. Neki su se tri puta na dan vraćali po nju – govori s vrata Lucijano Kapov i izričito odbija da ga fotografiramo. 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by kuća kruva (@kuca_kruva)

Pa u čemu je stvar sa sourdough kruhom i zašto je postao takav hit u svijetu?

- Nije to zapravo ništa novo. Skoro svatko je imao baku koja je radila takvu vrstu kruha. Prije bi se uvijek komadić starog tijesta ostavljao i umijesio u sljedeći kruh, samo što se to tada nije zvalo sourdough. Znate, neki stariji koji su probali naš kruh čak su rekli da ih podsjeća na siromaštvo i jednostavno ne vole taj okus. S druge strane, neki su na prvu rekli da im je prekiseo, a onda se nakon nekog vremena skroz naviknu na okus i kiselina se više ni ne osjeti. Pravi sourdough kruh ni ne bi trebao biti prekisao. Ako jest, onda je nešto pošlo krivo – priča Renata.  

Sourdough kruh inače je puno zdraviji i lakše probavljiv od običnog kruha pa ga mogu jesti i oni s osjetljivijim želudcem. Specifičan je i izgledom- sredina je mekana i prošarana rupicama koje nastaju tijekom fermentacije, a odlikuje ga i hrskava korica te sve skupa osvaja nepca odmah na prvi ugriz. 

- Osobno nikada nisam bacila kruh koji sam ispekla. On je uvijek jestiv, samo je pitanje je li atraktivan za prodaju. Ako mi se osobno ne sviđa, ne nudim ga kupcima. Focaccia je najpopularnija. Ljudi je prihvaćaju zato što je jednostavna, a opet sočna i jako ukusna. Zanimljivo mi je i što jako dobro ide kruh od heljdinog brašna s orasima jer on nije nimalo tipičan za ovo podneblje. To je i moj favorit – priča Renata.

- On vam je odličan s Nutellom – dobacuje Lucijano. 

Više smo Linolada tim, a probali smo ga i s marmeladom od marelice i kombinacija definitivno prolazi. 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by kuća kruva (@kuca_kruva)

Pokušavamo se još malo raspitati o motivima otvaranja specijalizirane pekare.

- Kada je krenula korona počela sam se preispitivati gdje, što i kako dalje. Kako sam bila stalno u kući počela sam se polako posjećivati svojoj ljubavi. Mijesila sam po cijele dane i kuhinja je izgledala kao pekara. Brašna je bilo posvuda. Lucijano mi je tada savjetovao da pokrenem svoj posao i maknem to brašno iz kuće. Malo po malo, uz njegovu stalnu podršku, ovo ljeto otvorila sam pekaru u prostoru koji je prije bio Lucijanov ured – saznajemo od Renate. 

Pekara je smještena u malom objektu pokraj kuće u kojoj Lucijano i Renata žive, a sve se nalazi u jednoj prostoriji- i pogon i prodajni dio.

- Htjela sam ovakav otvoreni koncept da ljudi vide što se tu događa, da ništa ne bude skriveno.

Ljudi su Renatinu ideju očito brzo prepoznali pa nije dugo trebalo da 'Kuća kruva' postane hit.

- Sezona je prošla neočekivano dobro, skoro me pregazila. Čim smo otvorili pročulo se i počeli su nam dolaziti ljudi sa cijelog otoka. Naš glavni PR je bio usmena predaja. Netko bi na plaži čuo da je netko kod nas kupio focacciu i onda bi sutradan došli novi kupci. Turisti su bili oduševljeni. Jedan Englez koji se bavi pekarstvom dolazio mi je svaki dan s bilježnicom, ispitivao me i vodio bilješke – priča Renata.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by kuća kruva (@kuca_kruva)

Trenutno u 'Kući kruva' možete kupiti nekoliko vrsta kruha- bijeli, crni, raženi, integralni, heljdin, focacciu… 

- Tijekom sezone imali smo i pite sa sezonskim voćem. Sve bez aditiva. Sada uskoro uoči Božića planiram u ponudu staviti sirnice, odnosno bublije kako kažu ovdje u Betini. U nekoj daljoj budućnosti plan je definitivno proširiti ponudu, ali prvo bi valjalo preseliti u veći prostor. Voljela bih da mogu živjeti od svog posla jer radim što volim i što me ispunjava. Jest da kada rano ujutro zazvoni sat pomislim 'što ovo meni treba', ali čim se spustim u pekaru sve to odmah prođe – zaključuje Renata Kokorović.

Od 'Kuće kruva' s Renatom i Lucijanom zaputili smo se prema, kako su nam rekli, ekskluzivnom mjestu za popiti kavu u Betini. Oduševili smo se kada su nas doveli do 'Tri jarca', još jednog mjesta koje, kao i Kuća kruva, pokušava prezimiti na otoku. Zašto smo se oduševili provjerite kada se u Kući kruva opskrbite najfinijim kruhom pa se uličicom samo spustite prema moru…

E, da. Ako se mislite vrijedi li iz Šibenika ići po kruh u Betinu, reći ćemo samo da je focaccia iz 'Kuće kruva' jedan od najukusnijih pekarskih proizvoda koje smo ikad probali (oke, možda nakon cruffina iz Bread Cluba, navijamo za cruffine u ponudi Kuće kruva), a sasvim je fina i tri, četiri dana nakon kupovine.