Još davnih dana, kamen temeljac za izgradnju kuće u Vodicama, bacio je njegov križevački pradjed. Od tada Stefano Bianchi, rođen 2002. godine, ljetuje u Vodicama, pišu Info Vodice.

– Rođen sam u Udinama. Tata je isto rođen u Udinama, a mama je iz Križevaca, iako je njezin tata iz Lišana Ostrovičkih. Ovdje ljetujemo i uvijek sam se veselio ponovnom dolasku u Vodice. A imao sam dobrog susjeda i prijatelja Antu Rocu – predstavio se.

Dolazeći u Vodice s prijateljem Antom i ostalim prijateljima sporazumijevao se bez problema jer hrvatski jezik uči od malih nogu.

- Od kad sam bio mali mama i ja smo uvijek pričali hrvatski, iako bi se tata ljutio jer ne razumije o čemu pričamo. Kad je tata doma pričamo malo hrvatski malo talijanski – dodaje sa smiješkom.

Žonglirajući s jezicima planira žonglirati i sa studiranjem. I to na dvije lokacije. U Udinama je trenutno na prvoj godini vinogradarstva i enologije, a u planu mu je i studiranje u Zagrebu na Agronomskom fakultetu.

Zašto Zagreb?

- Zagreb mi se prilikom odabira mjesta studiranja, činio jedina mogućnost za krenuti u život neovisan od roditelja koji su mi puno dali, ali koji me istovremeno koče u mojoj potrazi za sobom. U Udinama nemam prijatelja dok u Zagrebu žive trenutno svi moji prijatelji iz Križevaca i oni koje sam upoznao u Vodicama. Uz to hrvatski način nastave na fakultetu je drukčiji i moderniji nego u Italiji gdje nemamo seminare i rad na terenu – nastavlja.

Iako ima dvojno državljanstvo, ne osjeća se ni Hrvat ni Talijan. Ali se trudi biti malo više Hrvat uživajući i u hrvatskoj kuhinji.

- Jako volim hrvatsku kuhinju. Najviše volim za večeru pojesti kruh s ajvarom ili griz, malo kapule, fetu domaćeg pršuta i koji kiseli krastavac. U Italiji jedemo dosta kasno, oko 21 sat, dok se u Hrvatskoj jede ranije i to mi više paše. Ne mogu lagati da mi ponekad zafali jedna dobra pizza kad sam u Hrvatskoj, ali istovremeno mi znaju faliti dalmatinski pršut i pašticada kad sam u Italiji.

Cijeli članak pročitajte ovdje.