Kako i sami kažu, rade najbolji posao na svijetu, a u ovom slučaju njihov se ured prostire na 109 četvornih kilometara uz tok rijeke Krke i Čikole. U takvom, bajkovitom, okruženju u NP Krka radi 21 čuvar prirode. Njihovi radni zadaci idu od edukativno-informativnih do 'policijskih'. 

U Parku postoje brojni ekosustavi o kojima skrbi cijeli tim stručnjaka, a čuvari prirode njihova su izravna podrška na terenu. Glavni čuvar prirode Javne ustanove „Nacionalni park Krka“ Josip Klarić ispričao nam je koje su sve dužnosti i obveze jednog čuvara te s kojim se sve najljepšim, ali i najizazovnijim događajima mogu susresti u svom poslu.

- Mi savjesno radimo svoj posao, čuvamo prirodne vrijednosti, bogatu baštinu, u stalnoj smo interakciji s posjetiteljima, ako im treba pomoć ili dodatna informacija, a poštujući zakone koji su na snazi. Čuvari Parka podijeljeni su u tri zone s obzirom na površinu parka i konfiguraciju terena, a kako smo dobro umreženi i mobilni pazimo na krivolov, ribolov, sječu šuma, protok vode, neovlašteno odlaganje smeća, odnosno sve radnje koje nisu dozvoljene u zaštićenom području, a koje su sastavni dio sustava zaštite NP Krka – priča Klarić.

Novi Pravilnik o zaštiti i očuvanju Nacionalnog parka „Krka“ snažno je usmjeren na očuvanje resursa i bogatstvo bioraznolikosti (bilo da se to odnosi na regulaciju broja posjetitelja, odlaganje otpada, lovstvo i ribolov, sječu šuma ili korištenje javnog vodnog dobra, a donosi i detaljno pojašnjenje zonacije NP Krka), a čije odredbe čuvari prirode provode na terenu.

- Čuvari prirode obavljaju izuzetno odgovaran posao u zaštićenim područjima što je vrlo izazovno s obzirom na promjene u prirodi kojima svjedočimo svakog dana, a samo istinski zaljubljenici u prirodu mogu predano obavljati ovaj častan posao. Oni su naše oči, uši, ruke i noge bez kojih bi zaštita prirode i pomoć bilo životinjama ili ljudima u pravom trenutku bila nemoguća. Svim čuvarima prirode u Republici Hrvatskoj i svijetu od srca hvala što su na prvoj liniji obrane u očuvanju i zaštiti naše prirodne baštine – poručila je ravnateljica Parka Nella Slavica. 

Svako doba godine u Nacionalnom parku Krka donosi svoje izazove s kojima se susreću čuvari prirode. Zaljubljenicima u prirodu koji posjećuju Nacionalni park Krka su osim posjetiteljske infrastrukture na raspolaganju 47 km pješačkih staza i 388 km biciklističkih ruta u okruženju očuvane prirode i vrijedne kulturnopovijesne baštine. 

Da bi očuvali Park, Pravilnik o zaštiti i očuvanju propisuje određene radnje koje nisu dopuštene. 

- Na području Nacionalnog parka Krka nije dopušteno kampiranje kao ni kretanje izvan označenih posjetiteljskih ruta. Ljeti ponekad intervenira Hitna pomoć, jer se posjetitelji, zbog neprimjerene obuće, znaju poskliznuti ili pasti pa dođe do uganuća ili prijeloma – priča nam čuvar prirode Goran, a zbog toga je JU NP Krka i ove godine sa Zavodom za hitnu medicinu potpisala ugovor o sufinanciranju hitne medicinske službe na području Grada Skradina i NP „Krka“. Tijekom ljetnih mjeseci tu je tim za hitnu medicinu u dvadesetčetverosatnom dežurstvu. 

Čuvari prirode složni su da rade najljepši posao na svijetu. Ali, uz ljepotu dolazi i opasnost. Svjetski dan rendžera obilježava se danas, 31. srpnja, u spomen čuvarima prirode koji su dali svoje živote obavljajući dužnost. Godišnje u svijetu, u prosjeku, strada stotinjak rendžera i to najčešće od krivolovaca. Srećom, u Hrvatskoj nema smrtnih slučajeva.

Nisu samo kazne, upozorenja i provođenje zakona poslovi čuvara prirode, svi su složni da često ima i lijepih i zanimljivih događaja.

- Najljepši dio posla je pomoći životinjama i vidjeti ih sigurne u njihovom prirodnom staništu.  Na vrhu te ljestvice je i upoznavanje prirode, a ja još nekad znam u Parku naići na neko mjesto na kojem nikada nisam bio. I nitko ne može tvrditi da je Krka ljepša ljeti ili zimi, predivna je uvijek – pojašnjava Klarić pozitivne strane posla. 

- Primjerice, jedan zanimljiv događaj bio je kad je pas upao u rijeku kraj Etno sela na Skradinskom buku i zaustavio se na jednom kamenu, a vlasnik je htio skočiti za njim. Kad smo mislili da smo ga uspjeli odgovoriti, otišli smo po konop kako bi zavezali i izvukli psa, a čovjek je u međuvremenu ušao za njim u vodu. Upozoravali smo ga da će se pas i sam snaći, ali da će njega bujica odnijeti i nekako smo ga uspjeli nagovoriti da izađe. Nakon kratkog vremena bujica vode je psa pogurala na niže i nama dostupnije mjesto pa smo ga zajedno uspjeli izvući. Čovjek nije mogao od sreće – priča nam Ante, također čuvar prirode. . 

Područje NP „Krka“ nalazi se pod videonadzorom. Čuvari prirode pojašnjavaju da im to često olakšava rad u smislu lociranja nekog problema ili pronalaska prekršitelja.

- Videonadzor smo dužni raditi i u svrhu monitoringa i inventarizacije nekih vrsta životinja ili promjena u prirodi, ne samo u svrhu kažnjavanja eventualnih prekršitelja. Stručnoj službi Parka javljamo ako naiđemo na bolesnu, ranjenu ili uginulu životinju te zaštićenu jedinku. Imamo obvezu zajedno sa stručnom službom odraditi zadatke kao što su brojanje ptica, pronalazak neke zaštićene vrste i slično, a toga ima u našem Parku puno, jer obiluje  biljnim i životinjskim vrstama – priča nam Klarić.

Uz rijeku Krku nalazi se iznimno raznolik i slikovit biljni svijet s 1 186 različitih vrsta. Zbog 229 vrsti ptica, NP „Krka“ svrstava se u ornitološki najvrjednija područja u Europi. U Parku zabilježene su 43 vrste vretenaca – gotovo polovica vrsta zabilježenih u Hrvatskoj kao i 17 vrsta šišmiša, što je 48,6 % ukupnog broja šišmiša u Hrvatskoj. U speleološkim objektima na širem području NP „Krka“ zabilježeno je 239 vrsta, među kojima je i nekoliko novih za znanost.

Za kraj priče o čuvarima, zanimljive anegdote…

Zbog okruženja u kojem rade mnogi bi im pozavidjeli, ali ne ide uvijek sve glatko i povremeno se suočavaju, kako su nam i sami kazali, s manje ugodnim stranama posla. U preko 30 godina rada u Parku, priča nam glavni čuvar prirode, dogodi se i pokoja anegdota, a ova je bila prije nekoliko godina s gostom koji je ušao na slapove, gdje je posjetiteljima pristup zabranjen:

– Pokušavao sam ga dozvati na sve moguće načine: fućkao, vikao na nekoliko jezika, mahao… i kad se napokon okrenuo, s iznerviranim bosanskim naglaskom pitao me što se derem. Ja sam mu krenuo objašnjavati kako je zabranjeno biti na tom mjestu, ali i da može nastradati, a on mi odgovara: ‘Što se dereš? Što to tebe smara? Za 100 kuna mogu se ja utopit’ đe ja ‘oću!’ – prepričava kroz smijeh Klarić.

- Bila je i situacija kad su ostavili jednog dečka od 11 godina iz Livna ovdje na Lozovcu. Dječak je izašao iz restorana, a njegovog autobusa nigdje. Govori on: 'A đe je Livno bus?'. U jednom trenu smo se svi skočili i alarmirali policiju i šibensku i kninsku i lociramo bus te ga patrola zaustavi u Žitniću. Za to vrijeme ja sam već vozio dijete prema Livnu, a što drugo napraviti. I uz cestu sretnemo autobus i policijsko vozilo i vidim ja da se jedna žena svađa s policajcem. Izađem da vidim što se događa, a žena se prepire s policajcem da im nitko ne nedostaje i da su pogriješili. Velim ja njoj: 'A koga ja ovo vozim?', a ona pogleda u auto i veli: 'Ma nu, isti moj Mato!'. 

Ima toga još…

- Dolazi žena sva uznemirena prema meni i govori: 'Možete li mi pomoći dogodilo se nešto strašno!'. Smirujem ja nju, kažem da će sve biti u redu, neka mi ispriča šta se dogodilo. Gospođa govori: 'Izgubili su mi se muž i troje djece'. A ja nisam mogao da se ne nasmijem, odgovorim joj: 'Pa gospođo nisu se oni izgubili, vi ste se izgubili. Njih četvero su zajedno, a vi ih ovdje pričekajte.'