U Muzeju betinske drvene brodogradnje je od 7. listopada otvorena izložba 'Jadranska maritimna hodočašća'. Izložba je nastala kao rezultat zajedničkog projekta 'Jadranska maritimna hodočašća u lokalnom, nacionalnom i transnacionalnom kontekstu' Odjela za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru, Muzeja grada Šibenika i Muzeja betinske drvene brodogradnje. Projekt su podržale i Turistička zajednica Šibensko-kninske županije, TZ Rogoznica i Nacionalni park Kornati.

Izložba se održava u okviru Dana europske baštine 2024., a u Muzeju se može razgledati do kraja listopada.

Projekt obuhvaća i posjete dvama lokalitetima koji su dio izložbe – crkvu Male Gospe u Piškeri i crkvu Gospe od Tarca na otoku Kornatu.

O maritimnim hodočašćima

Jadranska maritimna hodočašća religijske su ritualne prakse u kojima kao dio ritualne strukture sudionici i/ili sveti objekt dolaze u doticaj s morem. Lokacije maritimnih hodočašća povezane su geografski, povijesno, kulturno i društveno uz maritimni krajolik i način života lokalnog stanovništva koji je neodvojivo povezan, uvjetovan i kreiran u odnosu s morem. Riječ je, dakle, o religijskim praksama koje su formirane i proizišle iz maritimnosti životne svakodnevice lokalnog stanovništva. Ovaj generativni naziv obuhvaća prakse i lokalitete od sjevera prema jugu: Gospa od Zečeva kod Nina, Gospa od Sniga kod Kukljice, Gospa od Tarca na Kornatu, Gospa Kraljica Ribara na Piškeri, Gospa od Kapelice kod Rogoznice, te Gospa od Škrpjela kod Perasta.

 Jadranska maritimna hodočašća obuhvaćaju sve pripadajuće elemente pojedinih hodočašća: svete objekte (čudotvorne kipove i slike ili crkve i kapelice), predaje, procesije brodicama i barkama (koje mogu uključivati ritualno kružno kretanje), pravljenje vijenca od cvijeća, ukrašavanje svetog objekta cvijećem ili zavjetnim predmetima (najčešće zlatom), ukrašavanje brodica (cvijećem i zastavama), postajama procesije (na kojima se mogu izvoditi ritualne radnje), ritualnim obilaženjem svetoga objekta (tijelom ili brodicama). Svi navedeni elementi su varijabilni i mogu, ali ne moraju, biti dio pojedinih maritimnih hodočašća kao nematerijalne kulturne baštine. Elementi ponajprije ovise o lokalnim kontekstima. Važan dio maritimnih hodočašća je sakralizacija mora. More se promatra kao dio svetoga i sudjeluje u ritualnoj praksi.

Maritimna hodočašća opstala su kao nematerijalna lokalna religijska praksa koja se još uvijek, uz velik napor i angažiranost lokalne zajednice, održava svake godine. S obzirom na to da je riječ o religijskim praksama u svim navedenim slučajevima temeljni nositelj kulturnog dobra su župe u kojima se hodočašće izvodi, a župe predstavljaju lokalnu zajednicu. Bez crkava i kapelica, ali i sakralnih objekata (čudotvornih slika i kipova) maritimna hodočašća ne bi se mogla prakticirati. Također, bez sudjelovanja pojedinaca iz lokalne zajednice u organizaciji hodočašća, izvršavanju zavjeta, korištenja vlastitih brodica itd., maritimna hodočašća ne bi se mogla održavati u tradicijski zadanom obliku. Maritimna hodočašća kao društveni centar malih lokalnih zajednica i njihova moć okupljanja različitih aktera unutar zajednice najveća su vrijednost ovih religijskih praksi za lokalne zajednice koje su njihovi stvaratelji i nositelji.

Jadranska maritimna hodočašća jedinstvena su religijska praksa koja je nastala u procesu povezivanja religijskih konceptualizacija, različitih vjerovanja i maritimnog konteksta življenja. Zajednicama koje ih prakticiraju maritimna su hodočašća jedan od temeljnih markera identiteta te katkad i jedini centar društvene kohezije. Riječ je o praksama i znanjima koji su formirani oko predaje i/ili materijalnih ostataka čime se svjedoči o ustrajnom prenošenju lokalnog znanja i vrijednosti kroz, katkad, nekoliko stoljeća.