Teškoće u razumijevanju i čitanju ovoj devetnaestogodišnjakinji nisu strane, ali je to nije spriječilo da danas uspješno svoju školu privodi kraju. 

- Imam 19 godina i učenica sam srednje Medicinske škole Šibenik. Od šestog do osmog razreda bila sam učenica Osnovne škole Vodice - započela je  Anja Cvetković razgovor s kolegama s portala InfoVodice.

Disleksija joj je dijagnosticirana u trećem razredu osnovne škole kada joj je tadašnja  učiteljica predložila specijalni program jer je teško savladavala čitanje i pisanje. Uz problem s čitanjem i pisanjem imala je problema i s  matematikom i zaostajala za svojim vršnjacima. 

- Da bi razumjela pročitano i svladala gradivo, tu je bila moja mama. Gotovo do sedmog razreda čitala mi je se što smo učili u školi. Isto tako je nastavila i prve dvije godine srednje škole kada se radilo o fizici, matematici, kemiji, lektiri ili možda o gradivu koje mi nije bilo razumljivo – nastavlja Anja.

I tada je Anja odlučila. Zajedno s majkom počela je proučavati literaturu o disleksiji s engleskog govornog područja. Kako su puno toga same naučile počeo se mijenjati i Anjin stav prema disleksiji i svijetu općenito. 

 - Počela sam shvaćati da disleksija ne nosi samo poteškoće u školi  i da svaki disleksičar mora naći svoj način učenja. Da mi disleksičari učimo drugačije, na svoj način. I tako sam počela mijenjati način učenja i popravljati ocjene. Danas sam odlična učenica. To je bio moj prvi cilj i ostvarila sam ga. Jako puno radim, puno vremena trošim na učenje jer mi disleksičari smo sporiji u procesuiranju informacija, ali zato kad jednom naučimo to stvarno ostaje u memoriji. Mada sam pronašla svoj način učenja, razumjevanje i podrška su mi i dalje potrebne, kao i svim disleksičarima – nastavlja Anja.

Potaknuta svojim problemom otvorila je na Instagramu profil kako bi motivirala i informirala ljude kako živjeti s disleksijom.

 - Mislim da mnoga djeca ostanu zakinuta zbog toga jer nemaju dovoljno informacija i obeshrabre se. Odustaju od učenja i obrazovanja, jer disleksičari puno griješe i to nas frustrira, plaši i osjećamo se loše zbog toga. Djeca to ne mogu sama, trebaju razumijevanje i pomoć. Trebaju se osjećati korisno i samostalno. Osim toga i vršnjaci vas odbacuju jer niste kao oni, što nije nimalo lako i teško se nositi s tim – dodaje hrabra disleksičarka.

I zahvaljujući svojoj iznimnoj snazi i volji aplicirala je za projekt Upshift pod pokroviteljstvom UNICEF-a i Hrvatskog ureda za kreativnost i inovativnost (HUKI).

 - Zajedno s Antonijom i Ivanom Crnogaćom na prijedlog školske psihologinje i uz podršku mentorice u konkurenciji deset ekipa iz Šibensko-kninske i Zadarske županije smo osvojili 15.000 kn za realizaciju predloženog rješenja. A predložili smo način kako u lokalnoj zajednici pomoći disleksičarima – nastavlja Anja.

Sam projekt od stvaranja  koncepta za rješenje problema disleksije u lokalnoj zajednici pa sve do pripreme za predstavljanje pred tročlanim žirijem je trajao sveukupno tri dana, ali ideja vodilja Anji traje godinama. Traje cijeli njen život i nije posustajala.

 - Bilo je to pravo putovanje kroz učenje, dragocjeno iskustvo jer smo se susreli s novim i zanimljivim metodama rada kroz opuštenu i motivirajuću atmosferu i jako puno razgovora. Upshift projekt nam je omogućio da ostvarimo ideju kako informirati našu zajednicu o disleksiji kroz škole, knjižnice, online radionice, djelovanjem kroz društvene mreže itd. Ciljna skupina su nam djeca od 1. do 4. razreda osnovne škole i njihovi roditelji – nastavlja Anja.

Informativnim vodičem za disleksičare i njihove roditelje pod nazivom "Čitanje treba biti dostupno svima" ćemo na najbolji mogući način javnosti prezentirati informacije o disleksiji i kako živjeti s njom. To će biti prvi takav vodič u našoj državi na koji je iznimno ponosna. Osim ovog uspješnog projekta Anja je svakodnevno aktivna i na Instagram profilu @norda.dyslexia.global/norda.disleksija.hr, te na YouTubeu kanalu Norda Disleksija i facebook profilu Norda Disleksija gdje objavljuje novosti i pomaže onima kojima je pomoć potrebna.

Iza sebe imam svoju prvu malu pobjedu, prvi realiziran projekt jer kada si disleksičar ne znači da su stvari  nemoguće, već samo idu na teži način – zaključila je ponosno Anja.