Voditelji istraživanja bili su mr. sc. Željko Krnčević (ravnatelj Muzeja grada Šibenika) i dr. sc. Juraj Belaj (znanstveni savjetnik Instituta za arheologiju), a u istraživanjima su sudjelovali još i Sebastijan Stingl, Tea Kokotović te Kristina Turkalj (svi iz Instituta za arheologiju). Ekipi se u nekoliko navrata priključila i dr. sc. Meri Zornija (Odjel za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru).

Istraživanja su financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija, Instituta za arheologiju, Šibensko-kninske županije i Grada Šibenika.

I u ovogodišnjoj kampanji, prigodom uklanjanja humusnog sloja, otkriveni su još poneki dijelovi vanjskoga zida te, osobito, nekoliko segmenata unutrašnjih, pregradnih, nešto tanjih zidova.

- Istovremeno s uklanjanjem humusnog sloja istraživali smo otkrivene grobove. U ovoj smo kampanji otkrili, dokumentirali i istražili 26 novih grobova: 49–74. Grobovi su bili ukopani uglavnom u središnjem dijelu građevine, bliže velikoj rupi koja se nalazila otprilike u središtu objekta. Grobovi su ukopani na različitim visinama, no u prosjeku na manjoj apsolutnoj visini od ranije istraženih grobova ukopanih podalje od središta objekta. To je vjerojatno posljedica konfiguracije terena u vrijeme pokapanja. Riječ je, jednako kao i u ranijim istraživanjima, o uglavnom pravokutnim ili trapezoidnim grobovima konstruiranima vertikalno položenim kamenim pločama koje nisu bile ničim učvršćene, pokrovi su im također bili od ploča, nisu imali popločani pod već se ispod svakog kostura nalazio sloj zemlje. Zastupljeni su grobovi osoba raznih uzrasta, od odraslih do male djece – kaže Juraj Belaj.

U grobovima skoro da nema nalaza, iznimka je nalaz jednog omanjeg dugmeta, nekoliko perlica i pribadače pronađenih u dječjem grobu 53. Osim toga, među kostima više mlađih osoba koje su s nekog drugog mjesta prenešene i pokopane u jugozapadnom kutu jugoistočne prostorije, pronađen je i veći križ-privjesak.

- Na kraju ovogodišnjih plodonosnih istraživanja, lokalitet Mukoše ostaje i dalje zagonetka po mnogim pitanjima na koje neće biti moguće odgovoriti bez nastavka istraživanja. Još nije otkriven kompletan tlocrt objekta, a nisu uočeni nikakvi otvori u zidovima. I vrijeme gradnje ostaje nepoznato, baš kao i graditelji, a – u konačnici – niti namjena objekta još ničim nije potpuno potvrđena. Nadamo se da će nalazi iz vremena gradnje, ispod debelog sloja urušenja, odgovoriti na većinu pitanja – govori Željko Krnčević te nastavlja:

- Mišljenja smo kako arheološka istraživanja ovog objekta valja nastaviti stratigrafski, sloj po sloj. Osobito će biti važno uklanjati slojeve sinkronizirano, s obje strane pojedinih zidova, kako bi se eliminirali pritisci urušenja na zidove iz bilo kojeg smjera. U skoroj budućnosti valja planirati konzervaciju zidova te u konačnici – prezentaciju pronađenog objekta, bez obzira iz kojeg vremena potječe. Napomenimo i to da je na mjestima visina zidova sačuvana preko dva metra. Svakako, biti će ovo jedan od arheoloških lokaliteta kojim ćemo uvelike obogatiti našu kulturno turističku ponudu.