- Prošle godine na Zlarinu smo iskoristili dva stara frižidera-vitrine za knjižnicu na otvorenom. Očistili smo mjesto na kojem se nekad odlagalo smeće, uredili smo i opiturali dva frižidera i napunili ih knjigama.  Ideje su padale na pamet same od sebe. Prvo je Dario Gregov, zapovjednik DVD-a Zlarin, izrazio zabrinutost za jednu veću količinu knjiga koje su se nalazile u starom kinu, pa sam počela o tome intenzivnije govoriti sa svakim s kim sam došla u kontakt. Slučaj je htio da je Andrea Keljalić Alfier koja je tada radila u TZ Zlarin, rekla da je na internetu vidjela da ljudi za takve stvari koriste neispravne frižidere-vitrine i da mi tako isto možemo pokušati. Kad smo ih dobili od Damira Vukova i Luke Kalinića, trebali smo smisliti mjesto za njih. Opet je ideja potekla od TZ Zlarin. Ispred ureda na Galinoj rivi nalazi se boks koji je nekada služio za odlaganje smeća. Tražili smo suglasnost MO Zlarin i isto tako TZ-a kako bi sve prošlo uz njihovo odobrenje. TZ s Katarinom Gregov na čelu nam je nabavio boje i ostale potrepštine kako bi frižidere opiturali. Nekoliko nas se skupilo, očistili smo boks prepun smeća i postavili frižidere.

Knjige su preživjele godinu, a frižideri položili ispit: knjige su cijelo vrijeme bile na suhom, nije ulazila prašina, vlaga ni voda. Kažu mještani da im je to oživjelo zimu, jer su posuđivali i čitali.

Kako smo tada dobili više frižidera nego što smo ih mogli urediti i staviti na drugu dogovorenu lokaciju, ove godine smo nastavili posao. Nova postava u Turističkoj zajednici Zlarina, Hana Truta i Sineva Grabić odmah su htjele nastaviti projekt, pa smo to Hana i ja napravile u tri dana. Frižidere su nam dali Pablo Branica i Andrew Ilsley Maglica, opiturali smo ih na istom mjestu, na terasi hotela, a Albino Biberica nam je uskočio kod prijevoza i odveo ih s Maglicom u Podoštricu. Mjesto je idealno jer je blizu gradske plaže, i opet smo maknuli smeće i porezali grmlje, a svi koji se idu kupati, mogu uzeti knjigu i čitati je, baš kako i zamišljamo odmor uz more – priča nam Ksenija Kušec sa Zlarina.

Frižidere su počeli puniti knjigama i svako malo vide ljude kako ih otvaraju, premeću po njima i uzimaju ih sa sobom.

- Ideja nam je kao i sa prva dva frižidera, da ovakva vrsta otvorene knjižnice služi ne samo za vrijeme ljetne sezone, već da bude 'punkt' koji će i mještane koji ostaju na otoku cijele godine, veseliti i davati im neki kakav-takav sadržaj. Posuđivanje i vraćanje knjiga nije evidentirano, nemamo čak ni popis knjiga, sve to ostavljamo ljudima na dušu. Ako im se baš svidi neka knjiga i ostave si je kod sebe, bolje da je tako nego da nitko ništa ne čita. Ljudi samoinicijativno i donose knjige, pa ih onda mi malo pregledamo i razvrstamo. Naime, baš na ovoj drugoj lokaciji, na Podoštrici, frižideri su odvojeni: jedan je za dječje knjige, a drugi za sve ostale. Plan je da ovaj dječji nekako ukrasimo tako što ćemo zalijepiti igračke, da se vidi da je veseo i šaren, kako bi se odmah razlikovao – objašnjava nam.

Inače, od ove godine Zlarin ima šaljivi vodič za turiste. Napravili su malu brošuru koju dijele  zainteresiranima. Tekst je pročitan na 'Književnoj večeri zlarinskih amaterov ki tratu tintu za ništa', i kao što taj naslov sugerira, to je humor na vlastiti račun.

- Mislimo da je ovo rijedak primjer promocije mjesta na ovakav način pa je vrijedno ga spomenuti, jer nije uobičajen ni uštogljen.  U tom našem 'Zajebantskom indricu za naše drage goste i turiste' našao se i odlomak koji se odnosi na frižidere:

'Biblioteka nan je u frižiderima, eto kakovi smo. Sve se vrti u ili kolo frižiderov, pa i libri. Smištena je ispr Turističke, na Galinoj rivi. Tote učinite veliki kolobar i najbolje da se ne približavate, jer ki vas vidi da iz frižiderov vazimljete libre, misliti će da ste porebambili ili da ste u njih hranili botulje o vina. Komu je to šalvadigu palo na pamet?'

Zlarinski govor i jezik specifičan je, arhaičan, ali neizmjerno simpatičan i privlačan. Upravo zbog toga, dok je Mladen Bjažić bio živ, održavale su se Škole čakavštine, gdje su mještani mogli pisati priče i pjesme, te ih čitati pred publikom. Svaki takav govor izumire, jer se generacije mijenjaju, ali pisana riječ ostaje kao pokušaj da se to nestajanje uspori i ostavi trajni trag istim tim novim generacijama – priča nam Ksenija.

Tako se rodila i ideja o književnoj večeri koja se 15. srpnja održala ispo leroja. Domaćini su bili Dario Gregov, etablirani pisac Mladen Truta, koji je objavio dvije knjiga na zlarinskom jeziku, Lucija Alfier, mlada glumica porijeklom sa Zlarina,  te Ante Vukov, također vrstan mladi glumac.

- Na večeri se čitao i taj naš Vodič koji smo zajedno napisali Dario Gregov i ja (ja na standardnom hrvatskom, a onda ga je on 'preveo' na zlarinski i dodao još dosta toga, tako da ga potpisujemo sa KaDe produkcija) i koji su dobili svi u publici. Vodič će se moći dobiti i u TZ  Zlarin. Upravo on je nešto što je izvan običaja i regula reklama za turistička mjesta. U njemu je na šaljiv način prikazano ono što imamo u Zlarinu, ali je šala na vlastiti račun. Nije uobičajeno da Vodič kroz mjesto bude sarkastičan, obično su takvi tekstovi samo informativnog tipa.  Na samoj večeri, svoje prozne i poetske uratke čitali su i sami autori (Gregov i Truta), a mladi su glumci pokušali izvoditi tekstove na tom zlarinskom dijalektu. Publika je dovikivala i ispravljala, kako se koja riječ zapravo izgovara, pa je i to doprinijelo veselom štimungu.  Mislimo da je ova večer, u ovakvom obliku tek početak jednog niza, koji će se, nadamo se, ponavljati svakog ljeta, a vodič je nešto izvan serijsko što vrijedi pročitati.