Marta je članica DVD-a Vodice već tri godine, a na pitanje kako je uopće odlučila okušati se u ovome, kaže da su je potaknuli prijatelji koji su već godinama članovi.

- Imala sam nekoliko muških prijatelja i njihove priče o druženjima, gašenju požara i spašavanju ljudi su me zainteresirale i kad sam vidjela da je DVD Vodice objavio poziv za upis novih članova, nisam dugo dvoumila. Sama sebi sam rekla idem probati, pa što bude. I evo, već sam krenula s drugom protupožarnom sezonom i zadovoljna sam – govori nam mlada Vodičanka, inače agroturistički tehničar po struci.

Brigitina priča je slična, ona je isto vidjela oglas za upis novih članova i odlučila je probati. Prošla je tečaj i nakon njega počela raditi kao sezonski vatrogasac. Trenutno studira, a kao i Marta, planira upisati vatrogasnu školu.

Za mlađe od 18 godina postoji vatrogasna mladež gdje se igraju vatrogasne igre, nedavno je i DVD Vodice upisivao mlađe generacije od 11 godina pa nadalje, no samo punoljetne osobe mogu upisati vatrogasni tečaj.

- On se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela te nakon predavanja pristupaš polaganju ispita i ako si zadovoljio sve uvjete dobiješ uvjerenje za zvanje vatrogasac. Tek nakon toga možete ići na intervencije, no uz prethodno obavljen liječnički pregled. Preko ljetne sezone zaposlene smo od 1. lipnja do 30. rujna, a ostatak godine smo u grupi gdje se javi ako je negdje požar. Ako smo u mogućnosti, dolazimo bez razmišljanja odraditi dobrovoljno kao i ostali članovi – objašnjavaju nam cure.

Iako je ovo zanimanje dugo bilo rezervirano za muškarce, to se posljednjih godina mijenja i danas gotovo da nema postrojbe koja nema vatrogaskinje.

- U našem DVD-a smo nas tri cure, s tim da nas dvije radimo sezonski. Prihvaćene smo odlično od prvog dana, dio smo vatrogasne obitelji, a na intervencijama nema poštede (smijeh). Atmosfera je stvarno vrhunska, druženje, zezancija i akcije zajedno s djelatnicima JVP Vodice s kojima dijelimo prostorije. Zadnje dvije protupožarne sezone smo zbog pandemije bili dislocirani u prostorije lovačkog doma radi mjera opreza širenja virusa među djelatnicima DVD-a i JVP-a Vodice. Srećom i to smo prebrodili – govore nam.

Iza njih su već brojni požari, no oni prvi koji su doslovno bili 'vatreno krštenje', pamte se.

Marti je to bio požar na Benkovačkoj cesti na koji je izašlo troje članova s autocisternom i iskustvo je, kako nam kaže, bilo nezaboravno. Vatra na sve strane, adrenalin na vrhuncu, ali sve to uz veliku smirenost i slušanje zapovjednika požarišta koji je davao upute.

- Moja prva intervencija bila je na skretanju za Srimu gdje je izašlo nas četvero sezonaca sa šumskim vozilom. Na prvu nije izgledalo opasno, ali odjednom je vjetar okrenuo smjer te je vatra krenula prema vozilima i slijedilo je izvlačenje. Srećom ništa se nikome nije dogodilo, ali iskustvo je bilo vrhunsko, svi smo zajedno bez velike panike uspjeli obuzdati vatrenu stihiju - Brigitino je iskustvo.

Kad su intervencije u pitanju, radnog vremena nema i na terenu su dok ga ne ugase. To ponekad traje danima, ali naravno uz smjene i izmjene vatrogasaca.

- Fizički je dosta iscrpljujuće , ali godinama smo se već naviknule tako da nije veliki problem. Odmaramo kad nema intervencija. Što se tiče psihičkog napora, tu nema nikakvih problema jer uz humor i druženje rješavamo se stresnih situacija. Kod ovog posla najbitnije je ostati smiren, bez panike. Jer ako smo mi u panici, onda nastaju greške i problemi – kažu nam.

Na pitanje što su obitelj i prijatelji kazali kad su odlučile postati članice DVD-a, Marta kaže da su njezini ponosni jer vide da uživa u tome što radi. Prijatelji su je isto podržali, dok ostali su skeptični jer je, kako kaže, cura i to nisu očekivali od nje.

Brigitini na prvu ipak nisu bili sretni što je izabrala ovaj poziv, ali s vremenom su to prihvatili jer vide da je i ona sretna.

- Što se tiče ostalih nisu mi bitna druga razmišljanja , najvažnije mi je da sam ja sretna i da me obitelj podržava.

Vatrogasna oprema je dosta teška, uz standardnu osobnu zaštitnu opremu, prosjek leđne naprtnjače s vodom je dvadesetak kilograma, a što se tiče izolacijskih aparata za disanje oni teže nekih desetak, ovisno o vrsti boce.

Ovo zanimanje je teško, često i nedovoljno plaćeno, a vatrogasci se isto znaju susresti s komentarima da samo ljeti gase požare, a ostatak godine ništa ne rade.

- Plaće su nešto bolje nego prije, ali isto tu ima mjesta rastu. Vatrogasci rade preko cijele godine, od poplava, požara, prometnih nesreća… Mi smo plaćeni za četiri ljetna mjeseca, a ostatak godine dobrovoljno i besplatno odlazimo na intervencije bez ikakvog razmišljanja. Nama je najbitnije da smo mi tu jer to volimo, a ne radi novca. Ovi što komentiraju da vatrogasci rade samo kad su požari,  sigurno nisu upoznati s radom jer da oni odrade koju intervenciju, sigurno ne bi više tako govorili– kažu nam cure pozivajući sve da se upišu u DVD i dožive ovo iskustvo.