Kažu i da se hod po vrpci čovjeku zavuče pod kožu.

- Širina je 2,5 cm, znači 1 inch, a dužina - naša slobodna procjena, nekih 530 metara, kaže Darko Matešić.

Pogled na divlju prirodu - iz ptičje perspektive: još je spektakularniji, piše HRT.

Ali "visinska" šetnja traži - fokus!

- Pokušavam očistiti misli. Ovaj put sam pjevao jer mi to pomaže da smirim um. Da bih bio usredotočen, kaže Kuba Morawski iz Poljske.

Zlatno je to pravilo majstora ravnoteže. Uz sigurnost, tu se greške ne praštaju.

- Uvezujemo čvor koji život znači, kažu.

Prije izlaska opremu provjere dva para očiju.

Demantirat će, tvrde, sve koji kažu da je to adrenalinski sport. Jer NIJE!

Ali, skup jest.

Sve što koristimo je atestirano. 

- Imate glavnu traku po kojoj se šeta. Traku koja prati glavnu traku koja je zapravo dodatno osiguranje. Imate elemente za sidrište, objašnjava Antonia Gašperov.

I to nije sve.

Utreniran za vrpcu treba biti i fizički i mentalno.

- Prvi put da sam prošao nešto ovako dugačko - neopisivo, kaže Filip Milešević.

A hrvatska scena - jača.

"Vuče" se vrpca svakog lijepog vikenda, a iskorištava se i posljednja zraka sunca.

- Nikad ne volimo kad je linija prazna. Uvijek netko mora hodati, to nam je najdraže, kaže Noa Balen.

Do kanjona Čikole - domaći "hodači" nisu nikada postavili dužu vrpcu. Tek sada ambicije su im porasle.

- Ima prekrasnih nacionalnih parkova u kojima imamo spektakularnih krajolika, u kojima bi jedna ovakva traka izgledala još spektakularnije, smatra Anja Novković.

Upotrebljavaju je prije svega kao nebesku šetnicu.

Prema potrebi - i kao vježbalište.

Na samo dva i pol centrimetra - svi oni redom pomiču vlastite granice, piše HRT.