Unatoč tome što se nazivaju "kitovima", Cuvierovi kljunasti kitovi pripadaju skupini kitova zubana (u koju pripadaju i dupini). Hrane se uglavnom glavonošcima koje love na velikim dubinama. Cuvierovi kljunasti kitovi mogu narasti preko 6 metara u duljinu i težiti preko 3 tone. "U Sredozemnom moru, Cuvierovi kljunasti kitovi nastanjuju područja gdje dubine obično premašuju 1000 metara. Prisutni su u malom broju i vode prikriveni život. Istraživanja iz zraka su ukazala da južnojadranske vode predstavljaju važno stanište za Cuvierove kljunaste kitove na mediteranskoj razini. Ovi zaštićeni morski sisavci zahtijevaju praćenje sukladno europskom zakonodavstvu. Međutim, njihov život u Sredozemlju je slabo poznat; stoga znanstvenici moraju surađivati kako bi ga razjasnili. Satelitsko praćenje je moćna metoda koja će nam omogućiti dobivanje ključnih informacija za daljnju zaštitu ove vrste. Ova bića ne poznaju granice, pa je bila potrebna međunarodna suradnja kako bi se osigurala najveća vjerojatnost uspjeha istraživanja", rekla je dr. sc. Caterina Fortuna, znanstvena koordinatorica ovog istraživanja iz ISPRA-e.

Zvuk i buka u moru se šire puno brže i jače nego u atmosferi pa utječu i na najudaljenija područja u moru, onemogućavajući životinjama snalaženje i komunikaciju.  Jugoistočni dio Jadrana još uvijek je relativno očuvan i miran, s obzirom na to da se na većim dubinama ne odvija koćarski ribolov, a glavni prometni koridor za teretna plovila prolazi sjeverozapadnom stranom.

„Cuvierovi kljunasti kitovi u Jadranu slabo su poznata vrsta pod izuzetnim pritiskom brojnih ljudskih aktivnosti na moru, a posebno su osjetljivi na buku koju proizvode vojni sonari tijekom mornaričkih vježbi što je u nekoliko navrata dovelo do njihovog masovnog ugibanja i nasukavanja u Sredozemnom moru. S obzirom na sve veću razinu buke u moru istraživanje kljunastih kitova ključno je za njihovu zaštitu i očuvanje, a posebice u kontekstu programa mjera Europske unije i Okvirne direktive o morskoj strategiji." rekao je dr. sc. Grgur Pleslić, direktor programa znanosti Instituta Plavi svijet.

Istraživački tim Zaklade CIMA vodi dr. sc. Massimiliano Rosso, koji je i znanstveni koordinator ovog istraživanja. Dr. sc. Rosso je izjavio: "Ovo će biti prvi put da se korištenjem satelitskih odašiljača prati jedna vrsta kitova u Jadranu. Osim lokacija  na kojima se jedinke pojavljuju na površini, uređaji će slati i informacije o dubini zarona i vremenu koje provode pod morem. Izuzetno sam zadovoljan što ću hrvatskim znanstvenicima moći prenijeti dio našeg iskustva, no još se više veselim budućem radu na analizi prikupljenih podataka i usporedbi ponašanja Cuvierovih kljunastih kitova u raznim dijelovima Sredozemnog mora". Dr. sc. Rosso je priznati stručnjak s obimnim iskustvom koji je satelitskim odašiljačima već je obilježavao kljunaste kitove u Sredozemnom moru i Južnom kineskom moru pa će on i njegovi kolege iz Fondacije CIMA hrvatske znanstvenike obučiti kako postaviti i koristiti satelitske odašiljače.

Doc. dr. sc. Draško Holcer iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja o istraživanju Cuvierovih kljunastih kitova kaže: „Istraživanje Cuvierovih kljunastih kitova fantastično je jer saznajemo informacije koje razum jedva može prihvatiti, a to je da jedna vrsta sisavca, kao što smo i sami, može zaroniti na 3000 metara i pod morem ostati gotovo 4 sata! S druge pak strane, istraživanje je istovremeno pomalo frustrirajuće jer Cuvierove kljunaste kitove možemo istraživati uglavnom dok su na površini pa se veliki dio rada na terenu svodi na čekanje da se životinje vrate iz dubine. U tom smislu satelitski odašiljači i podaci koje ćemo prikupiti biti će nam od iznimne važnosti za razumijevanje ove slabo dostupne i slabo poznate vrste".

Koliko je poznato, Cuvierovi kljunasti kitovi ne poduzimaju veće migracije. Stoga se može očekivati da je jadranska populacija povezana s najbližom populacijom u Jonskom moru. Kako bi utvrdili genetičku strukturu i povezanost s drugim dijelovima Sredozemnog mora, znanstvenici će biopsijom uzeti uzorke tkiva za kasniju genetičku analizu, ali i toksikološku analizu. Osim Cuvierovog kljunastog kita u južnom Jadranu pronalazimo i brojne druge vrste kao što su dobri, prugasti i glavati dupin, ulješura i veliki kit pa će se tijekom ovog istraživanja bilježiti i prisutnost svih ostalih vrsta te će snimati njihovo glasanje. Očekuje se da će ovo istraživanje pružiti ključne podatke za sljedeći krug izvješćivanja prema Okvirnoj direktivi za morsku strategiju (MSFD) za 2024. godinu o statusu očuvanja ove vrste. Nadamo se da će ovo istraživanje također potvrditi važnost južnog Jadrana za kljunaste kitove i poslužiti kao osnova za daljnje praćenje i razvoj planova upravljanja za to udaljeno područje Jadranskog mora.

Znanstvenici su već u prvih nekoliko dana ostvarili pozitivne rezultate budući da su zabilježili više skupina Cuvierovih kljunastih kitova te desetak skupina po 30-40 jedinki prugastih dupina.