Istraživači s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu u Izraelu i Sveučilišta u Washingtonu analizirali su podatke o globalnim udarima munja koji su se dogodili između 2010. i 2018. godine.

Ključno otkriće glasi da što je zona električnog naboja olujnog oblaka bliža površini kopna ili oceana, to je veća vjerojatnost za pojavu supermunja. Ta zona punjenja je gornje područje oblaka gdje se odvija elektrifikacija, prenosi ScienceAlert.

Nalazi su u skladu s prethodnim istraživanjem koje je identificiralo sjeveroistočni Atlantski ocean, Sredozemno more i visoravan Altiplano kao mjesta gdje su munje najčešće zabilježene. Sve te regije imaju kratke udaljenosti između zona punjenja i hladnih oceana ili planinskih površina na velikim nadmorskim visinama.

Smatra se da kraća udaljenost znači manji električni otpor, a time i veću struju – i intenzivnije munje.

Udari supermunja mogu uzrokovati ozbiljnu štetu na zgradama i brodovima na moru, a ova nova otkrića mogla bi pomoći u tome da se identificiraju mjesta na kojima je veća vjerojatnost da se pojave tako snažne munje.

No, ne treba zaboraviti i na utjecaj klimatskih promjena. Znanstvenici tek trebaju utvrditi hoće li one značiti više ili manje supermunja.

“Ima još mnogo nepoznatog, ali ono što smo ovdje saznali veliki je dio slagalice. Još nismo gotovi, ima još puno toga za napraviti”, kazao je fizičar Avichay Efraim s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu.