Dr. Jukić kaže za N1 kako svoju krvnu grupu znaju osobe koje daruju krv, svi bolesnici koji idu na određene operacijske zahvate ili im je potrebno transfuzijsko liječenje, trudnice zbog zaštite trudnoće i prevencije hemolitičke bolesti fetusa i novorođenčadi.

“Krvna grupa se određuje sukladno potrebi”, objašnjava ona.

Iako ih većina ne zna svoju krvnu grupu, o krvnim grupama Hrvata ipak se zna nekoliko stvari. “Tako npr. u Hrvatskoj živi 38 posto nositelja A krvne grupe, 37 posto su O, 18 posto B, a 7 posto AB. Ova raspodjela je slična raspodjeli u zemljama središnje Europe”, objašnjava dr. Jukić i dodaje kako je “u svijetu najrasprostranjenija O krvna grupa (prosječno >50 posto), a daleko najrjeđa AB”.

“Na Bliskom istoku i nekim azijskim zemljama je oko 25 posto B krvne grupe. Oko 88 posto američkih Indijanaca ima O i 12 posto A krvnu grupu. Sve ove različite zastupljenosti unutar određenih naroda, kontinenata, etničkih skupina su samo i isključivo odraz nasljeđivanja od roditelja”, govori.

Brojni sustavi

Pojašnjava i kako je raspodjela ABO sustava krvnih grupa samo jedan od sustava koji postoje u svijetu, ali klinički najvažniji. U slučaju tranfundiranja pogrešne krvne grupe, primatelj, pojašnjava, može imati teške posljedice. Uz ovaj, postoji još tridesetak drugih sustava vezanih za krvne grupe: Rh DCcEe, Kell Kid, Duffy, M, N, P, I…

Na naše pitanje dr. Jukić odgovara da podatka o krvnoj grupi pacijenta nema u kartonima obiteljskih liječnika jer se kod potrebe za transfuzijom krvna grupa mora odrediti ili potvrditi na licu mjesta, a mora se izvesti i indirektni antiglubulinski test (zbog mogućeg postojanja nekih protutijela u cirkulaciji, kao i križna proba in vitro (test kompatibilnosti krvi darivatelja i primatelja). “Sve su ovo zahtjevi struke koji se moraju poštivati kako ne bi došlo do neželjenih reakcija kod primatelja krvi”, kaže.

Krvnu grupu, pojašnjava nam dr. Jukić, određuju educirani djelatnici u transfuzijskim ustanovama u imunohematološkim laboratorijima po jasno propisanim postupcima i s provjerenim i validiranim reagencijama.

“Važnost točnog određivanja krvne grupe je upravo zbog sprječavanja mogućih reakcija koje mogu biti i smrtonosne u slučaju pogrešne transfuzije, a tijekom trudnoće zbog sprječavanja hemolitičke bolesti fetusa i novorođenčeta, kao i preventivne zaštite majke za buduće trudnoće (u slučaju da je dijete naslijedilo neke antigene od oca, a na koje se u majčinoj cirkulaciji mogu stvoriti protutijela)”, govori.

Krvne grupe i zdravlje

Može li krvna grupa utjecati na zdravlje osobe?

“U znanstvenom svijetu postoji sada već veliki broj radova koji opisuju veću sklonost nositelja nekih krvnih grupa za razvoj određenih bolesti“, kaže nam dr. Jukić.

“Ranija istraživanja su se oslanjala samo na fenotipove, npr. A, B, O i AB, dok se tijekom zadnjeg desetljeća sve više pozornost usmjerava na detaljnije, molekularne analize – genotipove (npr. O1O1, O1A1, O1A2, A1A1, A1A2…) odnosno pojedine alele. I u RH je do sada ispitano dosta poveznica između krvnih grupa i pojavnosti pojedinih bolesti. Bit je u prepoznavanju utjecaja određenog nasljednog čimbenika (kojeg ne možete mijenjati!) i usmjeravanje pozornosti na izbjegavanje nekih vanjskih čimbenika na koje možete (i trebate) utjecati”, govori ravnateljica Zavoda u Petrovoj.

Kao što nositelji neke krvne grupe nisu unaprijed osuđeni na razvoj određene bolesti, tako, ako je vjerovati liječnicima, nisu pretjerano smislene ni dijete temeljene na krvnim grupama.

“Dijete koje se temelje na krvnim grupama nemaju neko znanstveno opravdanje, ali ako čovjek ulazi u bilo koji ‘režim’ prehrane, dakle pazi kada i što jede učinak će se sigurno vidjeti. Tako će vjerojatno i ‘prehrana po krvnim grupama’ dati neki učinak bez obzira na znanstvenu utemeljenost. Umjerenost u unosu raznolike hrane u kombinaciji s umjerenom tjelesnom aktivnošću je najučinkovitiji i najzdraviji način prehrane”, zaključuje dr. Jukić za N1.