Glavni oblici afektivnih poremećaja su depresija i afektivni bipolarni poremećaj, no klasifikacija uključuje i maniju, povratni depresivni poremećaj, perzistirajući poremećaj raspoloženja ili distimiju, predmenstrualni dismorfni poremećaj i druge.

Iako svaki od afektivnih poremećaja ima zasebne simptome, zajednički simptomi su manjak socijalne interakcije i izolacija, nedostatak motivacije i interesa, krivnja, bespomoćnost ili s druge strane hiperaktivnost, euforično raspoloženje, bijeg misli i ostali.

Uzrok afektivnih poremećaja može biti organsko stanje i bolest poput tumora mozga, multipla skleroza, AIDS, metaboličke bolesti te korištenje droga ili lijekova. Kod nastanka afektivnog poremećaja ulogu ima i pojačana hormonalna aktivnost, traume, stres te određene crte ličnosti.

Vrste afektivnih poremećaja

U afektivne poremećaje spadaju veliki depresivni poremećaji, bipolarni poremećaji, distimični poremećaji, epizode poremećaja raspoloženja, sezonski afektivni poremećaji, ciklotimni poremećaji te poremećaji raspoloženja prouzročeni uporabom psihoaktivnih tvari.

Broj osoba koje pate od navedenih afektivnih poremećaja u svijetu je sve veći te se smatra kako ogroman porast broja slučajeva poprima epidemijske razmjere. Glavni oblici afektivnih poremećaja su depresija i bipolarni poremećaj.

Depresija kao afektivni poremećaj

Depresija spada među najčešće slučajeve afektivnih poremećaja. Riječ je o poremećaju koji opisuje neprestan osjećaj krajnje tuge i beznađa koji se najčešće pojavljuje u epizodama. Epizode depresije mogu trajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Smatra se kako više od 260 milijuna ljudi diljem svijeta boluje od nekog oblika depresije.

Glavni oblici depresije su:

– glavni depresivni poremećaj ili klinička depresija – karakteriziraju je dugotrajne i/ili trajne epizode lošeg raspoloženja, umora, tuge i zatvorenosti

– trajni depresivni poremećaj ili distimija – blaže depresivno raspoloženje uz trajni temperament koje traje do dvije godine

– veliki depresivni poremećaj ili sezonski afektivni poremećaj – javlja se periodično uz simptome depresije

Uz navedene, česti slučajevi ovog afektivnog poremećaja je i postporođajna depresija koja se može javiti kod žena, ali i kod muškaraca. Depresija se pojavljuje u mnogo oblika i vrsti te ju je ponekad teško dijagnosticirati, posebice u ranim stadijima kad bi liječenje bilo najučinkovitije.

Osobe koje pate od depresije su obično dobre, očuvane svijesti i orijentacije, ali promjenjive pažnje i volje. Obično u mišljenjima imaju mnogo ideja krivnje, a pamćenje je nešto slabije te događaje iz prošlosti nerijetko krivo interpretiraju. Volja i psihomotorika su varijabilne te se mogu kretati iz blago bezvoljne do intenzivno bezvoljne. Nagoni su sniženi i smanjeni, poput seksualnih nagona, nagona za hranom i slično.

Najčešći simptomi, ili bolje rečeno, tipični simptomi su:

– depresivno raspoloženje

– manjak interesa za svakodnevnim stvarima, posebno hobijima ili dodatnim aktivnostima

– smanjeno kretanje i bezvoljnost

– manjak koncentracije

– smanjena životna energija

– bezvoljnost

– pojačani osjećaj krivnje i nemoći

– kronične bolesti koje nastaju kao reakcija na stres

Uzrok depresije kao afektivnog poremećaja nije lako otkriti, no može biti povezano s nekim bolestima poput kronične boli, dijabetesom, bolestima štitnjače, multiplom sklerozom ili lupusom. Uzrok mogu biti i životne traume, stres te korištenje psihoaktivnih tvari i lijekova. Depresija i slični afektivni poremećaji čest su uzrok suicida.

Liječenje depresije je dugotrajno i može biti vrlo kompleksno. Za liječenje afektivnog poremećaja depresije koriste se kombinacije različitih terapijskih oblika uz lijekove. Pozitivan učinak na poboljšanje raspoloženja imaju vitamin D, kurkuma, tjelovježba, zdrava prehrana i smanjivanje vremena provedenog ispred ekrana.

Bipolarni afektivni poremećaj

Bipolarni afektivni poremećaj najpoznatija je vrsta afektivnih poremećaja jer ga karakteriziraju stalne promjene raspoloženja iz depresivnog u euforično. Bolesnici doživljavaju izmjene visokog i sniženog raspoloženja što ima izniman utjecaj na njihov svakodnevni život, obrazovanje i društvene interakcije.

Ovaj afektivni poremećaj se češće javlja kod žena i to obično između 15. i 30. godine života, no može se pojaviti i u starijoj dobi. Smatra se da oko 1% čitave populacije pati od ovog poremećaja.

Simptomi bipolarnog poremećaja prvenstveno uključuju epizode različitog ponašanja – depresije i manije. Depresiju smo objasnili ranije, a epizoda dakle uključuje bezvoljnost, gubitak motivacije, izolaciju, beznađe. Simptomi manične epizode su:

– euforija

– teatralno ponašanje

– poziranje

– manjak samokritike

– vulgarnost

– plačljivost i razdražljivost

– povećana fizička aktivnost

– često mijenjanje tema u razgovoru

– smanjena želja za spavanjem i hranom

– povećana seksualna želja

U maniji se mogu pojaviti i psihotični simptomi poput vjerovanja osobe da je Bog, da je kralj, da ima iscjeliteljske moći i slično. Ovisno o vrsti bipolarnog poremećaja, manija može trajati od sedam dana do nekoliko tjedana. Vrsta bipolarnog afektivnog poremećaja je i ciklotimija, blagi oblik koji nema jasan vremenski raspored za maniju i depresiju. Obično se dijagnosticira ako osoba ima depresiju duže od dvije godine.

Jedna od faza je i stabilna faza koju u ovom afektivnom poremećaju karakterizira uredno ponašanje i funkcioniranje u svim aspektima života.

Uzrok bipolarnog poremećaja može biti trauma, stres, obiteljsko opterećenje, zlouporaba alkohola, droga ili lijekova, a faktor rizika čine ženski spol te genetika. Liječenje bipolarnog poremećaja provodi se kombinacijom psihoterapijskih metoda te lijekovima.

U većini slučajeva radi se o kroničnom stanju koje se mora dugoročno liječiti i držati pod kontrolom, prenosi N1.