Ustanovili su da je spomenuta tvar uspjela zaustaviti da se SARS-CoV-2, virus koji uzrokuje covid-19, sam reproducira, a istodobno je zaštitila zaražene stanice kada je testirana na ljudskim plućnim stanicama.

Premda su istraživanja u ranoj fazi, ovo otkriće otvara mogućnost nove terapije za pacijente oboljele od covida. Pojedinosti o istraživanju objavljene su u časopisu Biomaterials and Biosystems.

“Iznenadilo nas je kad smo otkrili da ova potencijalna terapija zaustavlja novi put replikacije virusa i istodobno štiti zaražene stanice”, rekao je glavni autor studije, dr. Ahmed G. Ibrahim, docent na Institutu Cedars-Sinai iz Los Angelesa.

Trenutačno postoji nekoliko tretmana za covid-19, no svi su prvenstveno usmjereni na to da se spriječi umnožavanje virusa.

Novi potencijalni tretman sprečava replikaciju te istodobno štiti i popravlja zahvaćeno tkivo, što je važno jer simptomi koji se razviju u slučaju oboljenja od covida mogu potrajati još dugo nakon nestanka virusne infekcije.

Potencijalnu terapiju koja se istražuje u studiji znanstvenici su realizirali koristeći stanice kože – dermalne fibroblaste, masne stanice koje prirodno pojačavaju kolagen i proizvode proteinske molekule koje štite barijeru na koži.

Uspjeli su ih inženjerski modificirati tako da stvaraju terapeutske ekstracelularne vezikule. To su nanočestice koje služe kao komunikacijski sustav između stanica i tkiva.

Fibroblasti su omogućili lučenje ekstracelularnih vezikula, koji uspijevaju popraviti tkivo.

I u ranijim su eksperimentima na laboratorijskim miševima istraživači dokazali da ekstracelularni vezikuli mogu popraviti oštećenja srčanog i plućnog tkiva i mišića.

Kad je 2020. počela pandemija covoda-19, znanstvenici su počeli istraživati mogu li ekstracelularni vezikuli djelovati kao lijek protiv SARS-CoVa-2.

Studija je provedena u suradnji sa znanstvenicima s UCLA (University of California, Los Angeles), jednog od najselektivnijih sveučilišta u Sjedinjenim Državama.

Stručnjaci su testirali vezikule tako što su ih primijenili na epitelnim stanicama ljudskih pluća, koje oblažu plućni trakt i mete su zaraze virusom SARS-CoV-2.

Otkrili su da vezikuli sprečavaju pokretanje upalnog procesa koji može rezultirati smrću stanice. Istodobno je utvrđeno da stanice stvaraju manje proteina ACE koji koristi SARS-CoV-2 da bi inficirao ostale stanice.

Znanstvenici su potom usporedili novi potencijalni način liječenja covida s učinkom remdesivira, lijekom koji se trenutačno koristi za liječenje covida-19, i ustanovili da remdesivir ne sprečava proizvodnju ACE-a.

Umjesto toga remdesivir sprečava da se virus uhvati za protein nazvan ACE2, što znači da ekstracelularni vezikuli mogu biti još jedan od načina sprečavanja ulaska virusa u stanice.

“Virusi nemaju vlastitu ‘mašineriju’ koja im omogućuje prodor u stanice, pa stoga koriste proteine”, pojasnio je Ibrahim. “Vjerujemo da je ciljanje na ACE proteine ​​samo jedan od načina na koji se SARS-CoV-2 infiltrira u stanice, ‘otima’ im njihove genetske informacije i replicira se u tijelu.”

Čini se da su upravo ekstracelularni vezikuli uspjeli zaustaviti proces ‘otmice’ genetskih informacija.

“Ova potencijalna biološka terapija za covid-19 nova je po tomu što ima dva aspekta: štiti zaražene stanice, što remdesivir ne čini, a istodobno sprečava repliciranje virusa”, rekao je koautor studije, dr. Eduardo Marbán, izvršni direktor Instituta Cedars-Sinai.

Znanstvenici vjeruju da bi se nova terapija mogla upotrijebiti u sinergiji s remdesivirom s obzirom na to da djeluju na različite molekule s istim rezultatom – sprečavaju virus da uđe u stanice.