Taj korak možda neće biti potreban – osim ako ne planirate podgrijavati hranu u istoj plastičnoj posudi.

Plastične posude sadrže BPA, bisfenol A (BPA), industrijsku kemikaliju koja se koristi za izradu određene plastike i smola od 1950-ih. Pokazalo se da kemikalija, zajedno s klasom kemikalija koja se naziva ftalati, remeti hormone. Istraživanja pokazuju da je unošenje ovih kemikalija možda povezano s pretilošću, dijabetesom i reproduktivnim problemima.

BPA se nalazi u polikarbonatnoj plastici, a to je često ona plastika koja se koristi u ambalaži za hranu i piće. Može se naći i u epoksidnim smolama koje se koriste za presvlačenje unutrašnjosti metalnih proizvoda kao što su limenke za hranu, vrhovi boca i vodovi za dovod vode. BPA iz plastike može s vremenom procuriti u hranu i piće, posebno kada je posuda izložena toplini. To se naročito događa kad je posuda u mikrovalnoj pećnici, piše N1. 

Kemijska tvar može predstavljati još veću prijetnju mlađoj djeci i dojenčadi, a istraživanja pokazuju da može negativno utjecati na dječje ponašanje. Jedna studija iz 2016. pokazala je da je izloženost BPA u djetinjstvu povezana s višim razinama anksioznosti, depresije, hiperaktivnosti i poremećaja pažnje. Ranije se ta kemikalija nalazila u bočicama i posudama za bebe i djecu, ali Američka uprava za hranu i lijekove (FDA) sada zabranjuje upotrebu materijala s tom kemikalijom u ambalaži za djecu.

Ako ste zabrinuti zbog izloženosti BPA-u, razmislite o kupnji posuda koje nemaju BPA. Međutim, povedite računa o tome da alternative BPA-u mogu i dalje oslobađati druge vrste kemikalija koje bi vam mogle poremetiti hormone kad se stave u mikrovalnu pećnicu.

Najsigurnije je da plastične posude uopće ne stavljate u mikrovalnu pećnicu, nego hranu uvijek stavljajte na tanjur koji može ići u mikrovalnu, kako biste što je više moguće smanjili izloženost štetnim kemikalijama.