Njihov je razvoj kod oboljelih od covida-19 vrlo čest, kaže doc. prim. dr. sc. Dražen Pulanić, specijalist internist-hematolog, voditelj Odjela za hemostazu i trombozu te benigne bolesti krvotvornog sustava u Klinici za unutarnje bolesti u KBC Zagreb, no kod cjepiva je doista riječ o rijetkim primjerima.

“Brojni bolesnici s covidom-19 razviju venske tromboze – duboku trombozu vena nogu i/ili plućnu emboliju – a neki i arterijske tromboze. Povećani rizik od nastanka venske tromboze imaju hospitalizirani bolesnici s težim oblikom covida-19, kombinirano s drugim rizičnim čimbenicima. To su, među ostalim, nepokretni pacijenti, stari, adipozni (ljudi s indeksom tjelesne mase većim ili jednakim 30), zatim muškarci, ljudi koji su ranije preboljeli vensku trombozu, rak, ili imaju druge komorbiditete, kao i oni hospitalizirani u jedinici intenzivnog liječenja”, pojašnjava doc. Pulanić.

I dok su kod arterijskih tromboza – koje su uzročnik infarkta miokarda, ishemijskih moždanih udara i periferne arterijske bolesti – najčešći čimbenik rizika debljina, pušenje, dijabetes, hiperlipidemija i hipertenzija, kod venskih tromboza postoje tri glavna uzroka: otežan protok krvi (primjerice zbog otežane pokretljivosti ili nepokretljivosti, tumorske ili neke druge kompresije žile), pojačana grušavost krvi (na primjer u raku, upalnim stanjima, trudnoći, kod uzimanja nekih lijekova ili nasljedne trombofilije), te oštećenje žile, pojašnjava sugovornik.

“Rizični čimbenici za razvoj venskih tromboza/tromboembolija su višestruki: starija dob, imobilizacija, operacija, posebno ortopedska, zatim rak, autoimunosne bolesti, trudnoća, dugotrajni let avionom, varikozitetne (proširene) vene na nogama, nasljedna trombofilija, debljina, pušenje, neki lijekovi (primjerice oralni kontraceptivi, hormonska nadomjesna terapija, kao i neki lijekovi za liječenje raka). Uobičajeno, javljaju se ugrušci dubokih vena nogu i plućna embolija, odnosno ugrušak u plućnoj cirkulaciji”, ističe doc. Pulanić, a oboljeli često imaju istovremeno i više rizičnih čimbenika.

Ono na što sami možemo utjecati, a i dalje je vrlo prisutno u našoj populaciji, pušenje su i debljina: prestanak pušenja, ili nepušenje, te održavanje normalne tjelesne težine nešto je čemu trebamo težiti, jer tako možemo spriječiti brojne bolesti, ne samo tromboze, naglašava hematolog.

Kad je, pak, riječ o rijetkim slučajevima tromboza u osoba koje su primile cjepivo Vaxzevria (ranijeg naziva cjepiva AstraZeneca), kaže kako su one bile neobične iz dva aspekta: uglavnom su nastale na rijetkim lokalizacijama u venama u području glave i trbuha, a često ih je pratio sniženi broj trombocita, što samo po sebi povećava rizik krvarenja i ne javlja se kod uobičajenih tromboza.

“Prve detaljne analize na malom broju bolesnika nedavno publicirane u najuglednijem svjetskom medicinskom časopisu New England Journal of Medicine njemačko-austrijske i norveške skupine znanstvenika ukazuju da navedeno ima sličnost s drugim, također izuzetno rijetkim entitetom – heparinom induciranom trombocitopenijom – kada nakon primjene heparina, koji se vrlo često daje u prevenciji i liječenju tromboza, mogu nastati vrlo protrombogene tromboze, s istovremenim razvojem niskih vrijednosti trombocita, što dovodi i do značajne sklonosti krvarenju”, pojašnjava.

No, sve navedeno zabilježeno je vrlo rijetko, kaže. “Primjerice, prema podacima Europske medicinske agencije (EMA), glavne regulatorne europske agencije za lijekove, do 4. travnja je u EU i UK cijepljeno 34 milijuna osoba s AstraZeneca cjepivom, a takve tromboze rijetkih lokalizacija su zabilježene u 222 osobe. Vrlo rijetko su opisani drugačiji poremećaji zgrušavanja krvi i nakon primanja drugih cjepiva protiv covida-19”, dodaje.

“Vrlo rijetki krvni ugrušci, praćeni niskim trombocitima mogu se manifestirati kroz otežano disanje, bolove u prsima, oticanje nogu, dugotrajne bolove u trbuhu, neurološke smetnje, poput teške i dugotrajne glavobolje ili zamućenog vida, zatim znakove sitnog točkastog krvarenja (modrice) na koži, udaljenog od mjesta primjene cjepiva. Sve navedeno ukazuje na mogućnost da se razvila akutna tromboza, što zahtijeva hitno javljanje liječniku”, naglašava doc. Pulanić, prenose 24 sata.

Dodaje kako se po dostupnim medicinskim stavovima međunarodnih stručnih društava i agencija koje nadziru lijekove ne preporučuje preventivno uzimanje lijekova koji utječu na trombocite – poput acetilsalicilne kiseline, ili antikoagulantnih lijekova koji utječu na faktore zgrušavanja – prije, niti nakon cijepljenja s bilo kojim cjepivom protiv covida-19.

“Ako netko već od ranije uzima neke od tih lijekova, ne treba ih prekidati nakon cijepljenja. I svakako se ne smije na svoju ruku uzeti neki lijek koji sam po sebi može uzrokovati krvarenje i/ili trombocitopeniju bez konzultacije s liječnikom”, naglašava.

“Osobno nisam čuo da postoje liječnici koji nakon cijepljenja Astra Zenecom pacijentima savjetuju da popiju lijek koji sadržava salicilnu kiselinu, niti bih to svojim pacijentima savjetovao. Istina je da se lijekovi koji ju sadrže – kao što su andol ili aspirin – već stotinjak godina koriste u svrhu sprječavanja stvaranja krvnih ugrušaka, no nemamo nikakve znanstvene dokaze da nakon cijepljenja postoji povećani rizik od ugrušaka, kao ni da će tjedan ili dva te terapije biti dovoljno da smanji taj rizik”, kaže obiteljski liječnik iz Samobora dr. Ivica Cvetković.

Dodaje da ljudi svakako trebaju imati na umu da te lijekove ne bi trebali uzimati bez savjetovanja s liječnikom i bez nadzora, jer mogu izazvati i negativne posljedice. “Među ostalim, kod duljeg uzimanja mogu izazvati čir na dvanaesniku, ili neku drugu vrstu krvarenja koje može biti opasno za zdravlje”, upozorava.

Zato pacijentima kod kojih se nakon cijepljenja pojave temperatura i bolovi u mišićima savjetuje samo blaži paracetamol, primjerice Lekadol, jednu do tri tablete po 500 miligrama na dan, iako odrasli po potrebi mogu uzeti i veću dozu. “Ako simptomi ne prolaze, ili se pojave neki ozbiljniji, umjesto terapije ‘na svoju ruku’ javite se liječniku”, zaključuje dr. Cvetković, prenose 24 sata.