“Evolucijski razvoj ljudskog roda omogućio je dvonožni oslonac te se rameni kompleks prilagodio novonastalim uvjetima u skladu sa specifičnim zahtjevima koji proizilaze iz uspravnog položaja. Dobra koštanozglobna podudarnost potrebna za nošenje težine u prednjim ekstremitetima kod četvoronožaca je žrtvovana radi postizanja veće mobilnosti tkiva, da bi se omogućio veći opseg pokreta u ramenu i olakšalo hvatanje. Stabilnost ramenom zglobu daju mekotkivni elementi”, navodi za portal N1 dr. Jugoslav Marinković, ortopedski kirurg.

Dodaje da je rame jedini viseći zglob u ljudskom tijelu koji pravilnim funkcioniranjem daje snagu i stabilnost ruke i omogućava adekvatnu funkciju šake. S obzirom na veliki broj pasivnih (nevoljnih) i aktivnih (voljnih) mekotkivnih elemenata svaki poremećaj funkcije jednog od njih utječe na cijeli kompleks, odnosno na čitavu ruku, navodi naš sugovornik.

Treći najčešći bol po učestalosti

Prema njegovim riječima bol u ramenu je treći po učestalosti u ljudskoj populaciji, odmah iza glavobolje i bola u leđima.

“Danas znamo da se bol češće javlja kod starijih osoba, žena, pretilih, dijabetičara, pušača, ljudi s emocionalnim teškoćama, kod radnika koji rade s podignutim rukama, na poslovima koji se ponavljaju, izloženosti vibracijama, prisilnim položajima na radu”, rekao je.

Može biti akutan, obično izazvan nekom ozljedom, ili kroničan kada traje mjesecima ili godinama. “Bol koji se manifestira u ramenu može doći od mekotkivnih struktura ramenog kompleksa, može biti koštanog porijekla (povrede, prelomi), neuroloških problema centralnog i perifernog živčanog sustava, ali i iz drugih, udaljenih struktura, najčešće vrata i najčešće na stražnjoj strani ramena, a također može biti posljedica reumatoloških bolesti i tumora”, navodi sugovornik portala N1.

Dr. Marinković ističe da suvremeni način života, intenzivno vježbanje i rad na računalima dovodi do toga da sve češće u ambulantu dolaze mlađi pacijenti. “Ekonomski aspekt postaje sve značajniji – kako u vidu utroška materijala za liječenje, tako i u broju radnih dana koje pacijenti provedu na bolovanju”, naglašava.

Vrste bola u ramenu

Bol se može javiti na prednjoj, vanjskoj i stražnjoj strani ramena. Na prednjoj strani ramena javlja se bol koji zadaju zglobne strukture. Najčešće se širi na prednju i unutrašnju stranu nadlaktice, a potom na podlakticu i šaku.

“Najprije se javlja bol prilikom pokreta vanjske rotacije, a potom i ostalih pokreta koji su s vremenom sve manji. Jedan od bitnih podataka koje dobijamo od pacijenata je da ne mogu spavati na zahvaćenom ramenu. Ako se na vrijeme ne započne s terapijom, to može dovesti do stanja koje se naziva “smrznuto rame” kada je ruka potpuno nefunkcionalna”, objašnjava dr. Marinković za portal N1.

Dodaje da dijagnoza problema počinje u razgovoru s pacijentom i nizom kliničkih testova koji su jednostavni za izvođenje, ali neizmjerno važni.

“Svakako je nakon toga potrebno napraviti RTG ramena da bi se isključile promjene na koštanim strukturama. Oštećenja na mekotkivnim elementima se najbolje prikazuju tijekom ultrazvučnog pregleda koji za razliku od drugih zglobova ovdje ima veliki značaj jer je većina važnih struktura smještena ispod kože i dobro se vizualizira. Ako se ni tada ne postavi dijagnoza, treba napraviti magnetnu rezonancu ramena gdje se s velikom preciznošću mogu vidjeti oštećenja unutar samog zgloba ramena nastalih prilikom ozljeda”, navodi.

Rješenje i terapije

Nakon postavljanja dijagnoze započinje se s terapijom koja u prvoj redu podrazumijeva nesteroidne antireumatike, fizikalnu terapiju, injekcije kortikosteroida i na kraju operativno liječenje, dodaje.

“Ranije je zbog nepoznavanja patofizioloških mehanizama u zglobu ramena često u nalazima liječnika stajala dijagnoza PAHS (periartitis humeroskapularis) što se pokazalo široko, nejasno i netočno. Danas s velikom sigurnošću modernim dijagnostičkim metodama možemo točno locirati problem i pristupiti adekvatnom liječenju”, kaže.

Dr. Marinković ističe da je terapija bolnog ramena u svijetu kao i kod nas i dalje predmet rasprave među stručnjacima, kako neoperativna tako i operativna. “Oštećenja tetiva rotatorne manžetne, promjene na tetivi duge glave dvoglavog mišića nadlaktice, nakupljanje kalcija i nestabilnost uzrokovana iščašenjem ramena najčešće dovode pacijenta na operaciju”, objašnjava.

Različite ortopedske škole imaju različit pristup rješavanju problema, ali je najvažnije da je terapija podjednako uspješna, naglašava sugovornik. “Ja bih se u ovom trenutku posebno osvrnuo na grupu pacijenata kod kojih tegobe počinju bez povrede, postepeno. Pacijenti se lagano navikavaju na bol i svoj život planiraju i provode u skladu sa svojim ograničenjima. Ti pacijenti često obilaze liječnike  raznih specijalnosti, ali vrlo često bez značajnog uspjeha”, kaže.

Kaže da najčešći uzroci ovog stanja predstavljaju promjene na tetivama tzv. rotatorne manžetne koje se onda prenose na tetivu duge glave dvoglavog mišića nadlaktice koja je, žargonski rečeno, “pastorak” jer je optužen za sve loše što se u zglobu ramena dešava.

“Najverojatniji razlog za to je što završeci ovih tetiva sudjeluju u izgradnji omotača tetive duge glave nadlakatnog mišića. Tetiva jednim dijelom prolazi kroz zglob, a potom na svom putu naniže prolazi kroz koštano-tetivni tunel i u tom dijelu je obavijena unutrašnjom membranom zgloba ramena. Svaki poremećaj u zglobu izaziva povećano lučenje zglobne tekućine te sukladno tome povećava se tlak u tom dijelu tunela što dovodi do degenerativnih promjena na tetivi”, ističe.

Dodaje da postoje razne tehnike za rješavanje ovog problema i ističe da “uporne tegobe koje ne reagiraju na fizikalne tretmane i analgetsku terapiju rješavamo operativim putom”.

“Kao što smo ranije napomenuli, rame je viseći zglob, djelovanje gravitacije je neizbježno. Ona je sveprisutna i besplatna, ali u ovom slučaju nam stvara probleme posebno ako ne koristimo ispravno  sve što nam je priroda dala. Moj savjet pacijentima bi bio da makar jednom dnevno naprave pokrete kruženja rukama, najbolje ujutro ili prije spavanja. Taj pokret omogućava pravilnu cirkulaciju zglobne tekućine i adekvatnu prehranu zglobne hrskavice”, savjetuje doktor.

Prilikom odmaranja poželjno bi bilo staviti ruke iznad glave jer u tom položaju tetive rotatorne manžetne nisu napete, dodaje. “U svim drugim slučajevima ove plemenite strukture su pod tenzijom. I treća bitna stvar koju možete učiniti za svoja ramena je povremeno se obijesiti rukama o neku prečku ili granu na nekoliko sekundi. Istezanje ovih tetiva blagotvorno djeluje na njihovu strukturu”, naglašava.

Savjetuje i da je, ako imate tegobe duži vremenski period, nužno obratiti se ortopedu kako bi se počelo s adekvatnim liječenjem. “Bol nije normalno stanje, već signal kojim nam tijelo govori da nešto nije u redu. Suvremenim dijagnostičkim metodama i terapeutskim procedurama danas možemo u značajnoj mjeri smanjiti mogućnost za nastajanje trajnih promena koje zahtijevaju velike kiruške intervencije kao što je ugradnja proteze ramena”, navodi za portal N1 dr. Jugoslav Marinković.