U sustavnom pregledu objavljenom u časopisu Psychophysiology, istraživači sa Sveučilišta Monash u Australiji pregledali su znanstvenu literaturu s namjerom da opišu kako se umreženost ljudskog mozga mijenja tijekom života, prenosi N1.

Prikupljeni dokazi ukazuju na to da u petom desetljeću života (nakon navršenih 40 godina), mozak počinje prolaziti kroz radikalno “preoblikovanje” kojim različite mreže postaju integriranije i povezanije u nadolazećim desetljećima.

Od početka 21. stoljeća, neurolozi sve više promatraju mozak kao složenu mrežu koja se sastoji od jedinica podijeljenih na regije, podregije i pojedinačne neurone.

Te jedinice su povezane strukturno, funkcionalno ili na oba načina. S naprednijim tehnikama skeniranja, neurolozi mogu promatrati dijelove mozga ispitanika koji “svijetle” kao odgovor na podražaj ili u stanju mirovanja, pružajući površni uvid u to kako je naš mozak usklađen.

Tim sa Sveučilišta Monash pregledao je 144 studije koje su koristile ove tehnike snimanja mozga na desecima tisuća ispitanika.

Iz ove analize istraživači su izvukli opći trend kako se umreženost mozga mijenja tijekom života.

U ranijim godinama, tinejdžerskim i mladim odraslim godinama, čini se da mozak ima brojne, podijeljene mreže s visokim stupnjem unutarnje povezanosti, što odražava sposobnost specijalizirane obrade.

To ima smisla, jer ovo je razdoblje kada učimo baviti se sportom, govoriti jezike i razvijati talente.

Međutim, oko četrdesete godine to se počinje mijenjati.

Umjesto toga, mozak postaje manje povezan unutar tih odvojenih mreža i više globalno povezan.

Kada stignemo do osamdesetih godina, mozak ima tendenciju biti manje regionalno specijaliziran i umjesto toga široko povezan i integriran.

No, nisu sve vijesti loše za mozak koji stari.

“Starost manje utječe na zadatke koji se oslanjaju na pretežno automatske ili dobro uvježbane procese, ili se čak mogu malo poboljšati tijekom životnog vijeka, kao što su vokabular i opće znanje”, napisali su autori.

Ali kako starimo, naša tijela imaju tendenciju usporavati, a mozak postaje manje učinkovit. Dakle, ne samo da mozak dobiva manje glukoze, već ni gorivo ne koristi učinkovito.

Promjene u umreženosti vjerojatno su rezultat toga što se mozak reorganizirao kako bi funkcionirao što je bolje moguće s opadajućim resursima i starenjem resursa koje ima.

“Tijekom ranih godina života dolazi do brze organizacije funkcionalnih moždanih mreža. Daljnje usavršavanje funkcionalnih mreža odvija se do otprilike trećeg i četvrtog desetljeća života. Višestruka interakcija potencijalno štetnih i kompenzatornih promjena može uslijediti sa starenjem”, zaključili su istraživači.