Nezamislivo uvijek može doći, kada nedostaje istinske poniznosti, skromnosti i opreznosti

Te mirne noći, svoda obasjanog zvijezdama, ali bez  mjeseca, na dnu Atlantskog oceana smrt je pronašlo 1495 putnika Titanika koji su išli ili kao “bogataški ukras broda” posjetiti Ameriku ili kao putnici trećeg razreda potražiti sreću preko Velike bare. Samo je njih 712 nakon tri dana zahvaljujući brodu Carpathia, koji je imao većinsku hrvatsku posadu, ugledalo Kip slobode na Manhattanu.

Intervju portala Morski s najboljim titanikologom u Hrvatskoj, Slobodanom Novkovićem           

Od 2 207 putnika na najglamuroznijem brodu kojeg je do tad svijet vidio putovalo je 30 putnika iz Hrvatske. Dok je brod tonuo, prema svjedočanstvu preživjelih , trojica Hrvata iz okolice Siska, zapalila su cigaretu i počeli pjevati: “Oj, Savo, Savice, tija vodo ladna ponesi me tamo i onamo…” Zauvijek su završili na dnu hladnog Atlantskog oceana. I inače, najveći broj putnika iz Hrvatske zauvijek je ostao na dnu Atlantskog oceana.

2012. godine kada je obilježavana 100-ta godišnjica potonuća Titanika brod Queen Mary krenuo je “stazama” Titanika, te se zadržao na mjestu tragedije i odao počast svim stradalima. Među okupljenima je bila baš kao i te davne 1912. godine “crem de la crem” Europskog i američkog društva, ali i svi predstavnici društva titanikologa iz cijelog svijeta. Među njima svoje je mjesto pronašao i pisac dviju popularnih knjiga o Titaniku “Titanik između povijesti i mitologije” i “Titanik; Hrvati u katastrofi stoljeća”, te treće , koja će izaći početkom listopada 2018. a njezin konačni naslov glasi Carpathia – brod heroj u sjeni Titanika, predsjednik Hrvatskog društva titanikologa iz Zagreba i član Švicarskog društva titanikologa Slobodan Novković koji inače, budi uzgred rečeno, svako jutro u svojem uredu u izdavačkoj tvrtci na Kaptolu započinje kavom koju pije iz replike šalice za kavu s broda Titanik čiji original stoji 15 tisuća eura, a s kojim smo za naš portal povodom ove još i danas nikad do kraja razjašnjene nesreće razgovarali o “prokletstvu Titanika” koji je ovaj brod kao onaj kojeg niti “dragi Bog ne može potopiti” kako se tada govorilo o njemu, o samoj tragediji, preživjelim putnicima i njihovim kasnijim sudbinama kao i o poslovici koja je nastala kao posljedica istraživanja Titanika, a koja glasi: “Sve nezamislivo dogodi se onda kada nedostaje istinske poniznosti, skromnosti i opreznosti”. Pa, zaplovite zajedno sa titanikologom Novkovićem u mrklu noć pored Southamptona i nemojte ostati ravnodušni kad čujete kako je samo pet sekundi odredilo sudbinu Titanika i njegovih putnika jedne hladne proljetne noći daleke 1912. godine.

– Gradnja Titanika počela je 1909. godine i brod se gradio točno na dan tri godine. Bio je drugi u planiranoj seriji od tri izgrađena broda. Prvo je bio izgrađen Olympic, pa je bio na redu Titanik i treći na redu bio je Gigantik, ali nakon katastrofe odustalo se od ovih zvučnih imena, pa je treći brod bio Britanik. Titanik je bio izgrađen u brodogradilištu u Belfastu.

Tko je došao na ideju da se izgradi “najglamurozniji brod na svijetu”?

Postojale su dvije kompanije brodarske tada najjače na svijetu: I na jednoj večeri u Londonu došli su na ideju J.Bruce Ismay predsjednik White Star Linea i James Pirrie predsjednik brodogradilišta Harland&Wolff da izgrade flotu od tri broda koji bi imali neviđeni do tada luksuz. Odlučeno je to 1907. godine.

Titanik je bio napravljen od čelika kao i svi brodovi tog doba, a težina je iznosila 46.328 tona.

Prvo putovanje

Isplovio u srijedu 10.travnja 1912. iz luke Southampton u Južnoj Engleskoj u podne. S tim da je kod isplovljavanja došlo do podvodnih strujanja i brodu koji je bio u blizini zbog toga su popucali vezovi, pa je za dlaku izbjegnut sudar tih dvaju brodova, što bi putovanje Titanika spriječilo. I čistom (ne)srećom i vjerojatno stručnošću i sposobnošću kapetana Titanika Edwarda Smitha Titanik je sa zakašnjenjem od jednog sata isplovio iz luke.

Kako je izgledalo ukrcavanje putnika? Kao na filmu redatelja Jamesa Camerona “Titanik” ili…?

Apsolutno tako. Redatelj si je dao truda i kopirao je atmosferu. Ista atmosfera prikazana u filmu odgovara i tadašnjem vremenu.

Na Titaniku je bilo 2 207 putnika. To je konačno saznanje iako se oko brojke puno varira. U trećem razredu ih je bilo najviše. Prvenstveni cilj Titanika je bio da prevozi iseljenike iz Europe u Ameriku iako ga mi svi znamo kao luksuzni brod. On je bio iseljenički brod i glavni profit se osnivao na masi iseljenika, a onih par sto ili dvjesto bogataša bili su samo dobra reklama!

Na Titaniku je bio i mecena Nikole Tesle

Na Titaniku se stvarno okupila cijela crem de la crem tadašnjeg društva. Mnogi su bogataši svoja putovanja za primjerice Cunard Linea Mauretaina stornirali da bi putovali Titanikom, jer to je značilo: biti viđen, a to je značilo puno u tadašnjem društvu.

Na Titaniku se našao John Jacob Astor, najbogatiji čovjek na svijetu, njegov je bio cijeli Manhattan. Zanimljivo je reći da je on bio prijatelj i mecena našeg Nikole Tesle i Nikola Tesla je dugo besplatno živio u Astorovom hotelu što se naravno promijenilo s Astorovom smrću.

Među putnicima je bio i Benjamin Guggenheim čija kćer danas vodi muzej Guggenheim, poznati spisatelj Jaques Futrelle  isto tako predsjednici vodećih željezničkih kompanija. Nije se našla potvrda ali se prepričavalo da je i Charlie Chaplin trebao ići na prvu plovidbu Titanika, no navodno je zbog poslovnih obaveza morao putovanje odgoditi.

Uglavnom to su bili pretežno ljudi koji su ili naslijedili ili stvorili bogatstvo, poput primjerice, Molly Brown (u filmu ona bucmasta Amerikanka) koja je bila supruga novopečenog bogataša koji je tražio zlato i naišao na podzemnu zlatnu žilu, pa se obogatio, pa Astor koji je naslijedio bogatstvo, ali ga i uvećao, pa Guggenheim koji je rođen sa zlatnom žlicom u ustima i naravno predsjednici željeznica, tramvaja, bankari poznati i td. Kako tko, većina ih je bila bogatih nasljednika.

Prva noć na brodu

U prvom razredu večere su bile glavni događaji gdje su se bogataši viđali, nakon večere bogataši su se izdvajali u salone i pušili, kartali, razgovarali o politici. Žene su se opet zasebno okupljale. U drugom razredu je bilo glazbe, a u trećem razredu je bilo spontanih “fešta” što je Camerun vjerno prikazao u filmu Titanik. Organiziranog programa u svakom slučaju nije bilo.

Koliko je osoba iz Hrvatske bilo na brodu i krenulo u Novi svijet?

Na Titaniku je putovalo 30 ljudi iz Hrvatske. Bilo ih je još pet iz Slovenije i četvero iz Bosne i Hercegovine. Znači, iz ex Jugoslavije 39-tero putnika. Bio je još jedan: Josip Perušić. On je bio svećenik i živio je u Njemačkoj, te se vodio kao njemački državljanin.

Najviše ih je bilo iz okolice Gospića. Znači iz Like. Iz okolnih sela: Lipova glavica, Konjska glava, Medak, Široka kola iz ličkog sela bilo je 17, a od toga ih je 16 poginulo. Jedini koji je preživio bio je Nikola Lulić. Bilo je putnika iz Čazme, pet njih i iz Slavonije, pored Crikvenice troje putnika sa prezimenom Čor. Iz Kravarskog je bilo putnika i troje putnike iz okolice Siska. Na Titaniku nije bilo Dalmatinaca i Istrijana.

Uglavnom su to bili seljaci, ratari. Uglavnom: siromašni ljudi. Tih 30 ljudi su pretežno išli prvi put u Ameriku. Neki su pak išli posjetiti svoju obitelj, a živjeli su u Americi. Preživjelo ih je troje! Što je odnosu na broj putnika na Titaniku vrlo dobar postotak, posebice u usporedbi s drugim nacionalnostima.

Preživjeli Hrvat se obogatio prepričavajući svoju priču s Titanika

Preživio je Nikola Lulić iz Like i još par godina živio i radio u Americi, čak i nastupao po cirkusima i priredbama sa svojom pričom s Titanika, od toga se nešto i obogatio. Poslije se vratio u Hrvatsku s time da je povremeno išao raditi u Francusku. Umro je 1962. godine i pokopan je u Perušiću.

Iz Siska je bio Ivan Jalševac koji je po prvi put išao u Ameriku kod brata koji mu je financirao put. Međutim, Jalševcu se toliko Amerika nakon brodoloma zamjerila da se vratio uskoro u Hrvatsku. Iako ga se tu u novinama vodilo kao poginulog. I njegova ga je obitelj u Sisku oplakivala, dok se on jednog dana nije stvorio pred kućom. Tu je ostao živjeti i raditi i umro je 1945. godine.

Treća preživjela je Mara Osman Banski ona je pored Čazme putovala kod muža u Ameriku. Čini se da su ona i ovo dvoje preživjelih pola sata prije potonuća Titanika ušli u čamac broj 15 za spašavanje i tako se spasili. Iako oni svi tvrde da su skočili u vodu. Ona je navodno od šoka izgubila svu kosu. Nakon godine dana dva sina su došla za njom. Rastala se od supruga i umrla je 1930. godine. Iz Bosne i Hercegovine sva četiri putnika su poginula, a iz Slovenije preživio je Franz Karun i njegova trogodišnja kćer Ana Karun.

Cijeli članak pročitajte na portalu Morski.hr