Pas je čovjekov najbolji prijatelj, no jeste li stvarno dobri u tumačenju njegovog ponašanja?

Nećete pronaći riječ 'ljubav' u objavljenim radovima znanstvenika o životinjama. Ironično, međutim, većinu znanstvenika o ponašanju životinja privukla je ova tema, piše ScienceFocus.

Ipak, generacije istraživača obučavane su da ne koriste antropomorfne riječi poput 'ljubav' da bi opisali nešto što životinja može osjećati. Doista, korištenje antropomorfizma (opisivanje ponašanja životinja ili njihovih karakteristika u ljudskim terminima) dugo je bilo zabranjeno u području ponašanja životinja.

Zbog toga istraživači govore o 'temperamentu' umesto o 'ličnost' i o 'pozitivnom kognitivnom pomaku' umesto o 'napretku'.

Kako prepoznati ljubav?

Međutim, ovaj strogi stav prema primjeni ljudskih pojmova na životinje djelomično popušta.

Ono što je jasno svakome tko promatra ponašanje pasa jest da su psi očito zaljubljeni u nas. Mogli bismo to nazvati 'hipersocijalnim' ili 'društveno zauzetim'; mogli bismo to nazvati 'previše ljubaznim', ili bismo jednostavno mogli reći da su zaljubljeni.

No, pojavio se još jedan izazov: kako prepoznati antropomorfni pojam kao što je 'ljubav'?

Drugim riječima, koji su to prepoznatljivi obrasci ponašanja ili neurološke karakteristike ljubavi koje bismo mogli prepoznati kod vrste kojoj nedostaje verbalna sposobnost da kaže: 'Da, osjećam ljubav.'

Do sada su odgovori dolazili u obliku mjera ponašanja (što psi rade što sliči ljubavi) i fizioloških mjera (kako se njihova tijela mijenjaju na načine koji sliče našim tjelesnim promjenama kad smo zaljubljeni).

Ako živite sa psima, možda ste čuli — ili čak doživjeli — anksioznost odvajanja: tjeskobno, tjeskobno i ponekad destruktivno ponašanje koje pas pokazuje u vašoj odsutnosti. Ovaj poremećaj zapravo je pretjerani oblik privrženosti, riječ koja je prva korištena za opisivanje odnosa između majke i djeteta.

Odnos pas-čovjek

Testovi privrženosti uključuju praćenje ponašanja djeteta (ili psa) kada je odvojen od majke: uznemirenost pri odvajanju i smirenost pri ponovnom susretu ukazuju na privrženost. Ta je veza dio procesa razvijanja odnosa punog ljubavi. Tako nešto se događa i u odnosima pas-čovjek.

Jedna je studija proučavala osjetljivost pasa na naša emocionalna stanja, poput prilaska bliže kad plačemo ili smo uzrujani. Ovo ponašanje također izgleda kao izraz ljubavi, iako još uvijek nije jasno žele li nas utješiti ili su jednostavno zabrinuti zbog neobičnih hormona i zvukova koje ispuštamo.

S druge strane, neka ponašanja koja izgledaju kao ljubav, poput pozdravljanja 'poljupcima', vjerojatno su samo zaostalo ponašanje, a ne izrazi naklonosti.

Najbliži preci pasa, vukova, ovakvim 'poljupcima' dočekuju čopor koji se vraća iz lova: to je pozdrav, da, ali i zahtjev da lovci povrate (nevoljko vrate sadržaj želuca u jednjak i ždrijelo) neki dio životinje koju su upravo jeli.

Fiziološki, istraživanje koje bi nam moglo reći vole li nas psi doista dolazi iz promatranja otkucaja njihova srca, hormona i mozga.

U jednoj maloj studiji koja je uključivala pse i njihove vlasnike koji su bili posebno povezani, istraživači su i jednima i drugima dali monitore otkucaja srca, razdvojili ih na kratko vrijeme, a zatim ih ponovno spojili.

Prilikom spajanja, otkucaji srca i psa i osobe su se smanjili, a otkucaji su čak bili i ujednačeni – dva srca koja kucaju kao jedno, prenosi Danas.rs.

Možda ste čuli za hormon koji se zove oksitocin. Riječ je o neuropeptid: vrsta spoja koji djeluje na mozak. A to je hormon koji ima posebnu ulogu kod ljudi: smatra se da je to neurološki razlog zbog kojeg se roditelji vežu za svoju bebu.

Istraživači pasa su otkrili da oksitocin igra ulogu u vezi između psa i njegovog vlasnika. Samo gledanje jedno drugog podiže razinu oksitocina kod pasa i njihovih vlasnika. Što više povezivanja imate, to je veći učinak. Zapravo, samo boravak s vlasnikom može uzrokovati povećanje razine oksitocina kod psa.

Ne postoji određeni dio mozga koji je aktivan kada gledamo ili razmišljamo o nekome koga volimo, ali magnetska rezonanca nekih pasa pokazala je aktivnost u centru za nagrađivanje kada vide nešto što vole i kada čuju glas svog vlasnika kako ih hvali .

U tipičnom odnosu između psa i čovjeka, kako smo ga definirali, čovjek ima kontrolu nad hranom, a pas mora strpljivo (ili ne) čekati obrok.

Psi su vrlo dobri u uspostavljanju veza, pa ne treba dugo da vas povežu s hranom koju dostavljate. Daleko od toga da je pas manipulator, pas koji daje pozornost koju tražite za poslasticu jednostavno je domišljat