O ovoj složenoj temi razgovarali smo s Leom Ivančić Žic, psihoterapeutkinjom, logopedinjom i coachem, koja ima bogato iskustvo u radu s djecom.

Kako ona kaže, roditelji često rade tri pogrešna korake u takvoj situaciji.

Prva je greška da djetetu umanjuju što se dogodilo. Umjesto da kažu da je pas uginuo, koriste izraze poput "pobjegao", "zaspao", "otišao na selo/nebo". To dijete može doslovno shvatiti, razviti probleme sa spavanjem i očekivati povratak ljubimca.

Druga greška jest da djetetu prilikom nabavljanja kućnog ljubimca ne približe kratki životni vijek ljubimca i smrt kao pojam. Pokazalo se da djeca puno lakše prihvate i prođu kroz gubitak kada ih se na to pripremi (primjerice, kad je životinja bolesna).

Treća je greška da, zbog vlastitog izbjegavanja neugodnih emocija i tugovanja, djetetu ne pružaju prikladnu emocionalnu podršku da prođe kroz tugovanje i gubitak. Skrivaju svoje emocije kako ne bi preplavili dijete, zbog čega se dijete osjeća manje slobodno izraziti osjećaje. Mogući tjelesni simptomi potisnutih emocija kod djeteta su glavobolja, gubitak apetita, umor, teškoće sa spavanjem, povlačenje od prijatelja, noćne more…

Tugovanje je prirodni proces suočavanja s gubitkom onog za koga smo bili emocionalno vezani. Gubitak kućnog ljubimca razumjet će oni koji su se već suočili s time, stoga ignorirajte nedostatak podrške iz okoline ili negativne komentare onih koji nemaju kućne ljubimce. Okružite se ljudima koji će vas saslušati i suosjećati, ističe Lea.

Također, treba imati na umu i djetetovu dob. Pojam shvaćanja smrti razvija se s dobi djeteta. Tako djeca u dobi od 3 do 5 godina doživljavaju smrt kao nešto prolazno i promjenjivo. Djeca između 6 i 9 godina bolje shvaćaju trajne posljedice smrti i umiranja, dok djeca starija od 9 shvaćaju da je smrt nepromjenjivo stanje.

Kako roditelj može olakšati djetetu?

Kako bi ova teška situacija prošla sa što manje trauma, važno je razgovarati s djecom na primjeren način.

Lea Ivančić Žic u nastavku dijeli svoje konkretne savjete.

Budite jasni i konkretni i odgovorite na djetetova pitanja

Razgovor o smrti i gubitku pokrenite opušteni, umirujućim glasom i nježno. Možete opisati smrt kroz fizičke simptome, primjerice reći da se prestao kretati, ne čuje, ne vidi, ne diše i srce više ne kuca. Izbjegavajte koristiti izraze kao "zaspao", "otišao", "pobjegao". Ako je životinja bolesna i umiruća te razmišljate o eutanaziji, bolja je usporedba igračka koja se pokvarila i više se ne može popraviti.

Neka očekivana pitanja koja dijete može postaviti:

Zašto je umro?

Jesam li ja kriv/kriva za to?

Hoću li ga ikada opet vidjeti? Ako budem jako dobar, hoće li se vratiti?

Traje li smrt zauvijek?

Boli li ga?

Što će se dogoditi kad umre?

Što ćemo napraviti s tijelom?

Jesam li mogao išta napraviti ga da spasim?

Što ako ga zaboravim kad umre?

2. Razgovarajte o osjećajima kroz crtež, glazbu, slikovnice, crtiće i igru

Ključno je približiti djetetu da je gubitak sastavni dio života i da je u potpunosti normalno da mu njegov ljubimac nedostaje. Roditelji bi također trebali podržati sve emocije koje se pojave dok dijete tuguje. Otvoren razgovor o gubitku ljubimca važan je korak u procesu oporavka.

Razgovarajte s djetetom o tome kako se osjeća, o čemu razmišlja, čega se prisjeća vezano za svog ljubimca. Ako je ljubimac bolestan ili umire, provedite neko vrijeme razgovarajući s djetetom o njegovim osjećajima. Postoji li mogućnost, dobro je da dijete može oprostiti se s ljubimcem.

Jedan od načina na koji mala djeca mogu izraziti svoju tugu je kroz igru. Nakon gubitka kućnog ljubimca, mogu se pretvarati, na primjer, da se plišana mačka ili pas razbolio i preminuo. Roditelji mogu pomoći svojoj djeci u procesu tugovanja aktivnim sudjelovanjem u ovoj vrsti imaginarne igre. Potaknite ga da crtanjem, pisanjem ili glazbom prenese svoje osjećaje.

Pomoć može doći i u obliku knjiga kao što su Zbogom Brecken Davida Luptona (četiri do osam godina); Kate, pas duh: suočavanje sa smrću kućnog ljubimca Waynea L. Wilsona (osam do 13 godina); Sjećanja na tebe Erainne Winnett (sedam do 12 godina).

3. Napravite ritual za opraštanje i njegujte lijepa sjećanja

Dijete može poželjeti pokopati životinju, napraviti spomenik ili neki obred. Starije dijete možda će htjeti napisati pjesmu ili priču ili nacrtati ljubimca. Možete osmisliti vlastite rituale, poput male komemoracije, raspršivanja pepela kućnog ljubimca, sadnje stabla sjećanja ili izrade albuma s fotografijama.

Prisjetite se prvog dana kada je ljubimac došao u vaš dom. Sjetite se proteklih godina i što se sve promijenilo u vašem životu dolaskom kućnog ljubimca. Igračke, zdjelice, dekice i ogrlice pospremite na posebno mjesto.

4. Ne nabavljajte odmah novog kućnog ljubimca

Nakon smrti voljenog ljubimca malo je toga što nam može uljepšati dan, popuniti prazninu i raspoloženje.

Ne žurite s udomljavanjem novog ljubimca iz dvaju razloga. Prvi je što nabavljanje novog ljubimca blokira proces tugovanja. Dijete treba shvatiti gubitak i iskusiti osjećaje koji se uz to razviju. Drugi je razlog taj što životinje osjećaju emocije. Stoga će žalost za izgubljenim ljubimcem utjecati i na novog. Dajte sebi vremena da osjetite kada je vrijeme da ponovno nabavite novog ljubimca s mjesta radosti i znatiželje, a ne utišavanja tuge i usamljenosti.

5. Potražite podršku dječjeg psihologa i psihoterapeuta

Smrt kućnog ljubimca može biti traumatično iskustvo i podsjetiti dijete na neke prijašnje gubitke ili uznemirujuće događaje. Djeca ne plaču uvijek niti odmah pokazuju emocije, ali to ne znači da nisu duboko pogođena gubitkom. Roditelji bi se trebali zabrinuti ako dijete ima noćne more, povećanu anksioznost ili poteškoće sa spavanjem.

Ako ti simptomi potraju, djetetu koje je preplavljeno tugom i ne može normalno funkcionirati važno je potražiti stručnu pomoć dječjeg psihologa i psihoterapeuta kako bi podržao dijete i Vas kao roditelje u prevladavanju gubitka, piše Zadovoljna.hr.