No zašto tako postupamo? Kad nam netko uputi kompliment, mnogi od nas nerijetko osjete nelagodu i brzo promijene temu. Umjesto da uživamo u trenutku pohvale, imamo poriv dodati objašnjenje ili umanjiti svoje zasluge. Ova situacija u kojoj odbacujemo tuđe pohvale ima svoje duboke psihološke razloge, a evo objašnjenja za njih nekoliko.

Nisko samopouzdanje

Studije psihologinje Kristin Neff pokazuju da ljudi s niskim samopouzdanjem često smatraju kako ne zaslužuju komplimente ili im oni ne zvuče iskreno, što ih može učiniti sumnjičavim prema svakoj pohvali, pa tako i voditi prema odbijanju lijepih riječi. Njezina istraživanja govore o tome da za mnoge ljude primanje komplimenata može biti izazovno jer dolaze u sukob sa svojim unutarnjim uvjerenjima i vlastitom vrijednošću.

Ovo ponašanje može se povezati i s manjkom samosuosjećanja, odnosno s manjkom sposobnosti primjećivanja da nam je teško. Kod manjka samosuosjećanja nedovoljno sebi pružamo razumijevanje, brižnost i nježnost koju bismo inače bespogovorno pružili nekom drugom u sličnoj situaciji. Umjesto da se osuđujemo ili kritiziramo zbog, primjerice, pogreške koju smo učinili, frustracije koju osjećamo, ograničenja koje imamo ili gubitka koji proživljavamo, priznajmo sebi da nam može biti teško i da smo na kraju dana samo ljudi.

Strah od razočaranja

Strah od razočaranja također je jedan od razloga zbog kojih ljudi često odbijaju komplimente. Komplimenti mogu stvoriti određena očekivanja, kako u našoj glavi tako i u percepciji drugih ljudi. Kad netko pohvali, primjerice, naš izgled, postignuće ili osobinu, može se pojaviti strah da nećemo moći održati kontinuitet uspjeha koji drugi vide u nama.

Zbog toga proizlaze nelagodni osjećaji poput straha da bismo, ako povjerujemo komplimentu, u budućnosti mogli razočarati te iste ljude, ali i sebe. Prema psihologu Guyu Winchu, odbijanje komplimenata proizlazi upravo iz potrebe da zaštitimo svoje emocionalno stanje od budućih povreda. Taj pritisak može dovesti do toga da automatski odbacimo pohvalu kako bismo izbjegli potencijalne buduće situacije u kojima bi netko mogao posumnjati u našu vrijednost.

Kulturna skromnost

Neke kulture stavljaju velik naglasak na skromnost, a u konačnici ljudi koji su odgajani u takvoj kulturi postaju s vremenom neskloni prihvaćanju komplimenata jer ne žele ostaviti dojam hvalisanja i arogancije. Uz skromnost, osobina samozatajnosti ovdje se također poštuje kao poželjna osobina. Takav stav često se nauči u ranom djetinjstvu i usko je povezan s kulturnim vrijednostima koje obitelj i zajednica vrednuju, pišu 24 sata.

Prihvaćanje komplimenata može se smatrati oblikom hvalisanja, sebičnosti, nadobudnosti ili čak nepristojnosti. Odrastajući u takvom okruženju, ljudi uče da je važno ne uzdizati se i ne privlačiti pozornost na sebe. Zbog toga mnogi od nas omalovažavaju svoje uspjehe jer ih smatraju pukom srećom, a ne rezultatom napornog rada i istančanih vještina.

Element iznenađenja

Neočekivani kompliment također može probuditi sumnje jer je u ljudskoj prirodi da instinktivno propitujemo ono što dolazi bez najave ili konteksta. Obrambeni mehanizam može nas nagnati na automatsko odbacivanje komplimenta kako bismo zadržali emocionalnu ravnotežu. Ova reakcija povezana je i s društvenim normama jer se nismo naviknuli na primanje pohvala, pa nas one iznenadne mogu staviti u središte pozornosti, što može biti neugodno.

Osjetite svoju autentičnost

Da biste poboljšali prijemčivost komplimentima i osnažili vlastitu autentičnost, isprobajte nekoliko jednostavnih tehnika koje će vam pomoći da pozitivne riječi drugih doživite kao zasluženo priznanje. Jedna od vježbi može biti mindfulness - kad primite kompliment, pokušajte zastati, duboko udahnuti i osvijestiti trenutak bez prosuđivanja. Tako možete dopustiti sebi da osjetite radost zbog priznavanja svoje vrijednosti. Prakticiranje zahvalnosti također je izuzetno korisno jer pomaže prepoznati i cijeniti komplimente, a dodatno osnažuje pozitivne emocije koje proizlaze iz njih.