Istraživači Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Kaliforniji u San Diegu stvorili su formulu koja puno preciznije uspoređuje ljudske i pseće godine. Formula je temeljena na promjenjivim kemijskim spojevima, metilnim skupinama u psećim i ljudskim genomima, to jest na tome koliko tih kemijskih oznaka postoji i gdje su smještene kako stare, prenosi Index.hr.

Formula je objavljena u časopisu Cell Systems i može se koristiti za izračun i na drugim vrstama, a ne samo na psima. Istraživači smatraju da bi mogla biti od pomoći i veterinarima, ali i pri evaluaciji anti-age sredstava.

Da bi izračunali starost svog psa u “ljudskim godinama” na temelju nove formule, pronađite pseće godine na donjoj osi grafa i prst pomičite prema gore dok ne dođete do crvene krivulje, a zatim prst pomaknite ulijevo kako biste pronašli odgovarajuće ljudske godine.

"Kako sa sigurnošću možeš znati da će ti neki anti-age proizvod doista produžiti život bez da čekaš barem 40 godina? Što kad bi umjesto toga imali mogućnost izmjeriti metilacije povezane s godinama prije, tijekom i nakon korištenja proizvoda kako bismo vidjeli imaju li učinka?" rekao je Trey Ideker, profesor na Medicinskom fakultuetu Sveučilišta u Kaliforniji u San Diegu, koji je istraživanje proveo s kolegicom Tinom Wang.

"Uvijek promatramo ljude, no oni su pomalo dosadni. Tako me Tina uvjerila da bismo trebali proučavati starenje pasa i uspoređivati", rekao je Ideker koji je istraživanje proveo na 106 uzoraka uzetih od pasmine labrador retriver.

Ideker napominje važnost toga da bolje razumijemo pseći proces starenja, jer veterinari još uvijek često koriste staru 1:7 metodu računanja godina u dijagnostici i liječenju pasa. Graf pokazuje da dok su psi mladi, stare brže od ljudi, a kad navrše sedam godina, starenje im se znatno usporava.

"To ima smisla kad malo razmislite – na kraju krajeva, 9-mjesečni pas već može imati štence, tako da smo već znali da omjer 1:7 nije točna izmjera", rekao je Ideker.

Dodaje da je jedno ograničenje novog načina računanja u tome što je razvijeno koristeći samo jednu pasminu pasa, a postoje druge pasmine za koje je poznato da žive duže pa će stoga još istraživanja biti potrebno, no smatra da će se moći primjenjivati i na svim ostalim psećim pasminama.