“Nisam u tom trenutku znao da će taj razgovor postaviti temelje mog života za naredne tri godine”, rekao je Guo, sada student treće godine na odjelu računarstva.

I ne samo to, predvodio je tim koji se bavio istraživanjem na temu pitanja iz uvoda. I dobio je odgovor – otisci prstiju nisu jedinstveni. Naravno, to je podosta pojednostavljeno, objavljen je cijeli znanstveni rad na temu, a ovdje ćemo izvući njegove najzanimljivije dijelove.

“Bilo je puno otpora iz forenzičke zajednice u početku. Za prvu ili drugu iteraciju našeg rada tvrdili da se dva otiska prsta ne podudaraju. Ali, dokazi koje smo prikupili u jednom su trenutku postali nepobitni”, rekao je za CNN Guo.

Kako bi došao do rezultata, tim je koristio umjetnu inteligenciju pod nazivom duboka kontrastna mreža, koja se obično koristi za zadatke poput prepoznavanja lica. Istraživači su joj potom predstavili bazu podataka sa 60.000 otisaka prstiju u parovima, koji su u nekim dijelovima pripadali istoj osobi, ali s različitih prstiju, a u nekim dijelovima različitim osobama. Sustav je otkrio da otisci različitih prstiju iste osobe dijele sličnosti i zato je u 77 posto slučajeva prepoznao da se radi o otiscima jedne te iste osobe.

Time se opovrgnulo sve u što smo vjerovali stotinjak godina. Naime, 1896. je počela njihova upotreba u borbi protiv kriminala.

“Pronašli smo objašnjenje o sličnosti otisaka prstiju iste osobe. Kutovi i zakrivljenosti u središtu otiska prsta. Ljudi su svih ovih godina promatrali različite karakteristike nazvane “minucije”, razgrananja i krajeve u otiscima prstiju koji se koriste kao tradicionalni markeri za identifikaciju otisaka. Oni su izvrsni za usklađivanje otisaka, ali nisu pouzdani za pronalaženje korelacija među otiscima prstiju iste osobe. I to je bila naša spoznaja”, pojasnio je Guo.

Autori su rekli da su svjesni potencijalnih pristranosti u podacima. Iako vjeruju da AI sustav djeluje na sličan način kod oba spola i rasa, da sustav bude upotrebljiv u stvarnoj forenzici, potrebna je pažljivija provjera kroz analizu veće i šire baze podataka otisaka.

Simon Cole, profesor na odjelu kriminologije, prava i društva kalifornijskog Sveučilišta Irvine, složio se da je rad zanimljiv, ali je rekao da se njegova praktična korisnost precjenjuje.

“Naša saznanja se ovime ne opovrgavaju. Otisci prstiju različitih ljudi, kao i iste osobe, oduvijek su slični.”

Svejedno, Guo nije obeshrabren i nastavit će proučavat otiske prstiju uz pomoć umjetne inteligencije.

“Nitko nije primijetio sličnost dok je naša AI nije analizirala. To samo govori o snazi umjetne inteligencije da automatski prepoznaje i izvlači relevantne značajke. Mislim da je ovo samo prvi korak. Tko zna što će još AI otkriti, a da prije nismo znali iako nam je cijelo vrijeme “pod nosom”.”, prenosi N1.