Fobija je izražen strah, obično trajan, prekomjeran i često neopravdan te se pojavljuje kada smo suočeni s objektom ili situacijom koje se bojimo. Neke od najčešćih fobija su strah od visine, zatvorenog prostora, zmija, pauka i slično, no to nam obično ne narušava kvalitetu života.

Međutim, postoje i vrlo specifične fobije poput itifalofobije, odnosno straha od penisa u erekciji koja izaziva veliku neugodu kod osobe koja od nje pati. Može se pojaviti i kod žena i kod muškaraca, a osobe koje imaju ovu fobiju također imaju vrlo visok nivo anksioznosti čak i kada samo razmišljaju o tome.

Što je itifalofobija?

Itifalofobija je, psihološki poremećaj koji je dio anksioznih poremećaja poznatih kao specifične fobije. Iako se još uvijek ne zna pravi razlog zašto se itifalofobija uopće pojavljuje, vjeruje se da i genetika može utjecati na pojavu ove fobije.

Također, ako je netko u obitelji dijete odmalena učilo da je seks „prljav” ili da su seksualne aktivnosti pogrešne, ono s godinama može razviti upravo fobiju od ukrućenog penisa koja ga može pratiti i u odrasloj dobi te tako negativno utjecati na seksualni život.

Ako je osoba pretrpjela silovanje ili seksualno uznemiravanje također može razviti ovu specifičnu fobiju. Dakle, itifalofobija je rezultat interakcije mnogih bioloških, psiholoških i socijalnih faktora.

Kako znati da imate itifalofobiju?

Osim redovitog izbjegavanja situacija u kojima možete imati erekciju ili vidjeti penis u erekciji, itifalofobiju prate i sljedeće karakteristike:

snažan i trajan strah potaknut prisustvom ili iščekivanjem doživljavanja erekcije
izbjegavanje seksualnih interakcija ili bilo kakvih situacija u kojima bi moglo doći do seksualnog zbližavanja s osobama
napadaj panike u datoj situaciji
vrištanje, plakanje i tresavica
znojenje, lupanje srca, nesvjestica, otežano disanje, mučnina i povraćanje
osoba je svjesna da je njezin strah pretjeran i iracionalan, ali si ne može pomoći

Liječenje itifalofobije

Kako je riječ o psihološkoj promjeni, itifalofobiji se pristupa kroz psihoterapiju. Kognitivno bihevioralno liječenje u ovom se slučaju pokazalo vrlo učinkovitim jer smanjuje strah u situacijama kada smo izloženi nečemu od čega imamo fobiju. Ti tretmani obično imaju dvije glavne tehnike: opuštanje i izlaganje.

Opuštanje omogućuje smanjenje aktivacije tijela i nervoze, zbog čega osoba postiže stanje smirenosti koje joj daje veću sposobnost suočavanja sa strašnom situacijom. S druge strane, tehnika izlaganja temelji se na suočavanju s objektom straha, bilo kroz fotografije ili videa. Ako se osoba uspije približiti zastrašujućoj situaciji i nauči kontrolirati stanja tjeskobe opuštanjem, fobija na kraju nestaje ili se smanjuje, prenosi N1.