Ovo je ispovijest neimenovanog muškarca koji je iskreno priznao da na dan vjenčanja nije volio svoju suprugu, sviđala mu se fizički, ali nije to bila ljubav na prvi pogled. Ipak, kroz godine zajedničkog života neke stvari su se promijenile.

Evo kako je opisao svoj brak:

Prošli tjedan supruga i ja proslavili smo 16 godina braka. Mnogi su nam čestitali komentarima na Facebooku. Skupili smo mnogo lajkova. Bio je to dobro dan proveden s našom obitelji. 

Dok sam kasnije te večeri razmišljao o tome, prisjetio sam se naše godišnjice od prije nekoliko godina. Taj dan nije bio dobar... nimalo!

Oboje smo bili zauzeti i oboje smo bili pod velikim stresom. Puno sam radio kako bih završio neke velike zadatke na poslu, a ona je imala hrpu telefonskih poziva na koje se morala javiti. Sjećam se da smo bili nervozni do te mjere da smo se posvađali više puta tijekom dana. Na kraju smo se srušili na krevet oko ponoći i za nekoliko minuta oboje čvrsto zaspali. 

Toliko o blaženoj, romantičnoj godišnjici, zar ne? Međutim, to je pravi život. To je stvarnost.

Mi svi često pokušavamo održati čaroliju s početka veze tijekom cijelog braka, ali nam pritom nedostaje vrlo važan element rasta u vezi koji se mora dogoditi.

Dan vašeg vjenčanja je dan za slavlje. Vaš brak u godinama koje slijede je ulaganje. I kad smo već kod toga, kod ulaganja, priznajem da se nisam oženio najboljom prijateljicom prije 16 godina, a nismo bili ni duboko, blaženo zaljubljeni.

Ja ne vjerujem u ljubav na prvi pogled i ne rastapam se kad na Facebooku vidim statuse godišnjica na kojima ljudi koji pišu nešto poput: 'Prije toliko i toliko godina sam se udala/oženio za svog najboljeg prijatelja, ljubav mog života, stijenu na kojoj stojim, vjetar ispod mojih krila!'.

Ne kažem da je sve to pogrešno. U redu je objavljivati takve stvari na Facebooku ili Twitteru. Ukoliko se osjećate kao da ste doživjeli ljubav na prvi pogled ili ste se prije mnogo godina udali za najboljeg prijatelja, to je sasvim u redu. Nisam ciničan, iskren sam prema vama.

Prije šesnaest godina nisam se oženio za svoju najbolju prijateljicu i nije bilo ljubavi na prvi pogled kad smo se upoznali. Danas, 16 godina kasnije, oženjen sam za najbolju prijateljicu i osjećam duboku ljubav prema njoj, poštovanje.

'Zašto sad?', pitate se. Zato što je zapravo prije nisam dobro poznavao. Na dan našeg vjenčanja poznavali smo se tek 16 mjeseci. To nije jako dugo!

Sve ovo vam govorim jer ljubav je proces. Brak je investicija koja s vremenom raste. To je putovanje. To je nešto što raste kroz zajedničko suočavanje s kušnjama i kroz održavanje predanosti jedno drugome.

I kod prijateljstva je tako. Nije trenutačno, niti dostiže punu dubinu u samo nekoliko mjeseci ili čak nakon godinu dana. Ljubav nije odredište na koje treba doći, ljubav je putovanje koje treba nastaviti i u potpunosti mu se predati, i u dobrim i lošim vremenima. 

Nakon 16 godina, mnogo borbi, mnogo iskustava nalik dolasku na vrh planine, nekih izuzetno teških i iscrpljujućih situacija, ali i blaženih trenutaka, mogu reći ovo: 'Volim svoju ženu više nego ikada prije. I mogu iskreno reći da mi je postala najbolja prijateljica', prenose 24Sata.