Cupping odnosno vakuumska terapija ili hidžama postoji više od 5000 godina, no točno podrijetlo terapije čašama još uvijek nije potpuno razjašnjeno. Kao izvorišta često se spominju drevne civilizacije Mezopotamije, Egipta i Kine, prenosi Večernji list.

Cupping terapija se dijeli na suhi i mokri cupping.

Suhi cupping uključuje postavljanje staklenih čaša na kožu. Terapeut zagrijavanjem izvlači zrak iz čaša kako bi se stvorio vakuum, što uzrokuje podizanje kože i poticanje cirkulacije. Zbog podtlaka koji se stvara izvlačenjem zraka iz čaše, koža se podiže prema gore kada se čaša postavi na određeno mjesto. To djeluje opuštajuće na organizam, potiče cirkulaciju, rad limfnog sustava i izmjenu tvari, smanjuje mišićnu napetost, bolove i upale.

Mokri cupping uključuje mali rez na koži prije postavljanja čaše, što omogućuje izvlačenje male količine krvi radi uklanjanja toksina i nečistoća iz tijela.

Obje metode imaju za cilj poboljšanje cirkulacije, poticanje rada limfnog sustava, smanjenje mišićne napetosti i bolova.

Edzard Ernst, emeritus profesor komplementarne medicine na Sveučilištu Exeter, rekao je kako je cupping pomogao olakšati bol većini njegovih pacijenata. Međutim, on je skeptičan prema znanstvenim dokazima o učinkovitosti cuppinga.

“Bilo je nekoliko kliničkih ispitivanja koja pokazuju da cupping može djelovati protiv bolova, ali nisam sasvim u to uvjeren. Te studije su loše kvalitete, mnoge nemaju dobru kontrolu ili su podložne pristranosti, a neki rezultati su predobri da bi bili istiniti”, objasnio je.