Upim, Coin, Godina, ali ono najjeftinije se moglo pronaći na Ponte Rossu. Crvenom mostu u centru Trsta. Jeftine rebatinke. Carrera, Wampum, roba u Giovannija koja je bila pod bagatelu.

Autor ovog teksta odlazio je s roditeljima tamo kao najveća sirotinja, a kad bi se obukao u novu robu, staro odijelo ostavio bi u prvoj kanti za smeće. Nazad u Šibenik vratio bi se kao gospodin. Najnovija moda. Naravno, uz još par kilograma parmezana koji bi se netom prije granice pokraj ceste skrivali u najmračnijim zapećcima auta.

Kad smo malo stasali, već su nas roditelji u Trst puštali sami. Autobusom. Bilo ih je svakog jutra iz cijele Jugoslavije. Obično bi svi došli ranije pa bi 'Slavi' hodali po inače lijepom gradu kojeg nitko zbog shopping groznice nije imao bolje prilike upoznati.

Sjećanja je oživjela ova fotka...