Udar je raspršio asteroid i njegove ostatke po cijelom svijetu koji se još uvijek nalaze u globalnom sloju gline deponiranom nakon tog sudbonosnog dana. 

Nova analiza ostataka asteroida razriješila je dugovječnu raspravu o njegovoj prirodi i sada se zna - krivac za nestanak dinosaura je tip asteroida koji je došao s vanjske strane orbite Jupitera, iz vanjskog Sunčevog sustava.

Sastav krhotina ukazuje da se radi o karbonatnom asteroidu tipa C, nazvanom tako po velikoj koncentraciji ugljika. Studija isključuje mogućnost da se radi o kometu te da je sloj krhotina nastao uslijed vulkanizma, kako su neki pretpostavljali.

Analiza znanstvenika bila je usredotočena na izotope rutenija pronađene u sedimentnim slojevima s granice perioda krede i paleogena, uspoređujući ih s uzorcima iz meteorita i izvora sa Zemlje.

Njihova otkrića pokazuju da je rutenij u tim slojevima izvanzemaljskog porijekla i da odgovara sastavu ugljičnih kondrita, rijetkog tipa asteroida iz vanjskog dijela Sunčevog sustava. To otkriće isključuje mogućnost da je udarni element bio komet i potvrđuje njegovo asteroidno podrijetlo.

"Projektil koji je došao s rubnog dijela Sunčevog sustava je zapečatio sudbinu dinosaura", rekla je geokemičar Mario Fischer-Godde sa sveučilišta u Koelnu.

Udar s kraja krede napravio je krater Chicxulub, širine 180 kilometara i dubine od 20 kilometara. Sloj gline bogat je metalima poput iridija, rutenija, osmija, rodija, platine i paladija. Ti metali su rijetki na Zemlji, ali uobičajeni u asteroidima.

C-tip asteroidi su najčešći tipovi asteroida i među najstarijima objektima u Sunčevom sustavu, a slijede ih S-tip asteroidi i rijeđi metalni M-tip asteroidi. Njihov sastav ovisi o tome koliko daleko su se formirali od Sunca.

Asteroidi tipa C predstavljaju ostatke gradivnog materijala plinova vanjskog Sunčevog sustava i ledenih planeta, dok su S-tip asteroidi glavni gradivni blokovi planeta poput Zemlje, u unutarnjem Sunčevom sustavu.

Jupiter igra značajnu ulogu u sprječavanju objekata iz vanjskog Sunčevog sustava da dođu do Zemlje, često ih zarobljavajući u svojoj orbiti. Međutim, Chicxulub se uspio provući, postavljajući pitanja o tome zašto je baš ovaj asteroid stigao do Zemlje s tako razornim posljedicama.

Nakon formiranja u vanjskom Sunčevom sustavu, asteroidi su vjerojatno migrirali prema unutrašnjosti i postali dio glavnog asteriodnog pojasa između Marsa i Jupitera.