Studenti koji s drugog kontinenta dolaze na školovanje u Hrvatsku, sezonski radnici ili oni koji se zaustave u Lijepoj Našoj na proputovanju po svijetu po forumima izražavaju čuđenje ili se smiju razlikama – baš kao što i Europljani to čine u obrnutoj situaciji. Neke od najzanimljivijih reakcija Amerikanaca na našu kulturu pronašli smo na forumima i turističkim internetskim stranicama, piše Pun Kufer. 

"U Hrvatskoj se sve vrti oko hrane i pića. Kad dođem nekome u goste, već s vrata pitaju što ću jesti i piti, a uobičajeno je i donijeti kakvu bocu ili neki jestivi poklon. Kruh se jede uz svako jelo, uključujući i krumpir i tjesteninu, što je također zanimljivo. Jedna od najčešćih rečenica koje čujem za stolom je: 'Uzmi još malo da se ne baci.' Čudi me da bacanje hrane ovdje nije zakonom zabranjeno", piše Liam.

"U Americi ljudi voze kilometrima da bi posjetili lokalni park, a ovdje za to vrijeme završim u drugom gradu ili preko granice", piše P. B. te dodaje kako se iznenadio kako imamo drukčiji pojam o vremenu. Kako je Europa stari kontinent, ovdje je uobičajeno reći da je novi grad star tek 150 godina, dok je preko oceana takvo mjesto pravi starac.

"Nevjerojatno je kako je u Europi sve malecko u odnosu na Ameriku. Ulice su uske, auti su maleni, baš kao i kuće. Neki ljudi čak žive u obiteljskim kućama koje su podijeljene između različitih vlasnika! Takvo nešto u SAD-u nije tako često", navodi forumašica.

"Hrana u Hrvatskoj je ukusna, ali se mogu pronaći jela koja su itekako bizarna. Jela koja se pripremaju od želuca krava i svinja, kobasice od svinjske krvi ili puhovi (mala stvorenja slična vjevericama) koji se mogu jesti u nekim dijelovima zemlje nisu za svakoga", piše Leon.

"Super mi je kako Dalmatinci razgovaraju. Tako su glasni i temperamentni da mi je trebalo neko vrijeme da shvatim kako se ne svađaju, nego tako normalno razgovaraju o svakodnevnim stvarima. Različito im je pak to da se ne smiju toliko kao i Amerikanci niti se trude biti jako ljubazni prilikom upoznavanja", komentira Olivia. 

"Grozno je koliko ljudi puše. Na svakom koraku može se osjetiti dim, a ponekad je naći kafić u kojem se može disati nemoguća misija. Vidio sam žene koje guraju dječja kolica s cigaretom u ustima, kao i djecu od 12, 13 godina koja gase opuške po cesti", užasnut je John.

Amerikance ovdje najviše šokiraju javni WC-i koji se plaćaju, kao i "besplatni zahodi na kojima zaposlenici prodaju toaletni papir" te "izvlače novac od turista u nuždi koji nemaju drugu opciju nego ostaviti novčanice ako nemaju kovanice".

Neki komentiraju da ih "zahodska mafija" ne čudi jer to nije ugodan posao. U zahodskim pričama na forumima podijelili su svoje traume o ženama koje bez srama odlaze na muške toalete, a neki od njih imali su neugodna iskustva kod prijatelja jer odvod nije radio.

"Radio sam s ljudima iz raznih dijelova Hrvatske i iznenadilo me koliko postoji razlika na tako maloj geografskoj površini: od toga kako govore do samog karaktera, nevjerojatno je koliko su drukčiji", piše Lucas. 

"Imam osjećaj da se Hrvatima nikamo ne žuri. Kave piju satima na terasama, a kašnjenje je uobičajena praksa. Zaposlenici u pošti i na drugim poslovima toga tipa također imaju usporen tempo", komentira Emma.

Amerikance šokira kako ljudi u Hrvatskoj paze na modu te koliko je lijepih djevojaka po gradu. No mnoge nisu srdačne poput Amerikanki.

Također, neobično im je kako Hrvati ne ostavljaju velike napojnice. "Moj prvi obrok u Zagrebu bili su ćevapčići u malom restoranu s prijateljem iz Hrvatske. Platio sam, ali nisam ostavio veliku napojnicu jer su me upozorili da u Europi nisu toliko velike kao u Americi. Prijatelj je vidio novčanicu koju sam ostavio na stolu, zgrabio je i tutnuo mi je u džep uz riječi kako je to doista previše", navodi Amerikanac.