Stari pazar nastao je na mjestu dva niza gradskih bedema

Stari pazar nastao je na mjestu gradskih bedema i kula u dva niza, sagrađenih u srednjem i ranom novom vijeku. Zbog gradnje Starog pazara u 19. stoljeću porušeno je oko 230 metara srednjovjekovnog obrambenog bedema s četiri gradske kule i to kule Gorica, Malpaga, Malipijero i Badanj. Posljednja kula Badanj bila je smještena na uglu današnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta. Na starim fotografijama Šibenika lijepo se vidi poligonalna kula Malpaga iz 15. stoljeća s otvorima za topove, koja je slična kuli iz istog razdoblja na sjeveroistočnom obrambenom bedemu tvrđave sv. Mihovila. Taj srednjovjekovni obrambeni bedem prolazio je samim zapadnim rubom Starog pazara i bio je prilične debljine zbog zaštite od artiljerijskih projektila, koji su od 15. stoljeća postali glavna opasnost za gradove. 

Međutim, jedna je od većih zabluda da je Šibenik s te strane štićen samo jednim obrambenim bedemom. Ispred opisanog srednjovjekovnog bedema s kulama postojao je još jedan niži bedem s bastionima sagrađen u ranom novom vijeku. Oba bedema činila su neposrednu obranu gradske jezgre Šibenika sa sjeveroistočne strane. Taj novovjekovni bedem s bastionima vidi se na povijesnim crtežima šibenskih fortifikacija. Nažalost, terenski je potpuno neistražen. Počinjao je od glavnih pročelja kuća koje su kasnije sagrađene duž Ulice kralja Zvonimira nasuprot Starog pazara. Možemo samo zamisliti koliko je prostor koji su zauzimali nizovi obrambenih bedema Šibenika sa sjeveroistočne strane bio velik - cijeli današnji Stari pazar s Ulicom kralja Zvonimira te dio Varoši. Samo najveća kula, kula Malpaga bila je široka koliko je danas širok Stari pazar i dosezala je sve do ruba Ulice kralja Zvonimira. Mjesto na kojem se nalazio jedan od trokutastih bastiona na vanjskom bedemu, vidljivo je i danas na križanju Zadarske i Težačke ulice. Ispred svega toga bila je šibenska Varoš koja je već od srednjeg vijeka također bila opasana vanjskim obrambenim bedemom s vratima, što se lijepo vidi na najstarijim crtežima Šibenika.

Austrija Stari pazar zamislila kao javni prostor u kontaktu s glavnom ulicom

Nakon prestanka opasnosti od Osmanlija, posebno nakon Berlinskog kongresa velikih sila 1878. godine kad je Bosna i Hercegovina pripala Austro-Ugarskoj Monarhiji, pomalo se ruši većina gradskih bedema. Austro-ugarske vlasti radikalno mijenjaju koncepciju grada i predgrađa. Grad se na sve strane otvara prema svojim predgrađima, tako da Stari pazar postaje sajmišni prostor u potpunosti okrenut prema glavnoj gradskoj prometnici, današnjoj Ulici kralja Zvonimira. Na kraju se, krajem 19. stoljeća na jugoistočnom rubu obrambenih bedema gradi perivoj Roberta Visijanija.

Rub Starog pazara, kako ga je zamislila tadašnja šibenska gradska vlast za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, bio je plitkim stepenicama i predivnim drvoredom odvojen od ceste. Drvored je na tom mjestu stvarao prijeko potrebnu hladovinu i donekle štitio od bure. A onda je početkom 2000-ih krenulo ono što je pompozno nazvano obnovom Starog pazara. Konačno obnovljeni Stari pazar svečano je otvoren u rujnu 2008. godine. Od nekadašnjeg srednjovjekovnog gradskog bedema i kula na mjestu Starog pazara prezentirano je tek nekoliko metara, a o označavanju njihovih pozicija u pločniku Starog pazara ne treba uopće trošiti riječi.

Stari pazar pretvorio se u arhitektonski i urbanistički fijasko

Danas Stari pazar izgleda potpuno napušten. Kao i mnogi drugi trgovi u gradu Šibeniku koji su ambiciozno zamišljeni, a pretvorili se u arhitektonski i urbanistički fijasko. Posve očekivano, pokazalo se da nije dovoljno samo zamisliti i projektirati javne prostore u gradovima. Da bi oni živjeli potrebno je puno više od pukog poznavanja arhitektonskog projektiranja. Potrebno je poznavanje sveukupnih društvenih, gospodarskih i socijalnih tokova u nekom gradu, što se zbirnim imenom naziva urbanizmom. Budući da je u Hrvatskoj baš urbanizam odavno pokleknuo pred golemom izgradnjom, ni sa Starim pazarom nije moglo ispasti drugačije.

Umjesto da je Stari pazar komunikacijski otvoren prema glavnoj Ulici kralja Zvonimira, kako je izvorno zamišljen, na mnogim mjestima 'umjetno' je zagrađen i odvojen od svog prirodnog nastavka – glavne ulice. Iako je Stari pazar građen od najboljeg kamena (ni u čemu se nije štedjelo), na njemu ne boravi gotovo nitko. Ljeti je zbog bijelog kamena kojim je popločan izuzetno vruće, a zimi kad puše bura nepodnošljivo hladno. Poseban problem su poslovni prostori na Starom pazaru. Jako malo ih je uspjelo opstati, premda je Šibenik grad koji se turistički naglo razvija. Postavlja se pitanje je li Stari pazar mjesto koje smo konzervirali u prostoru i vremenu i služi li nam samo da mu se divimo? Ili je došlo vrijeme da se ozbiljno pozabavimo nekim našim javnim prostorima, koji već dulje vrijeme nemaju nikakvu svrhu. Puno je takvih prostora, i nisu svi u povijesnoj jezgri Šibenika. To je prije svega pitanje za arhitektonsku i urbanističku struku.

A možda su naši arhitekti i urbanisti, zatrpani projektiranjem apartmana u stilu otoka Mikonosa u Grčkoj, zaboravili što znače čarobne riječi iz abecede urbanizma - 'režim korištenja'? Za građevine s ravnim krovovima i bezličnim fasadama i tako nije potreban studij arhitekture.

U budućnosti će ih projektirati umjetna inteligencija.