SVE POZNATO OD 2005. GODINE, A SPLIĆANI I DALJE UPORNO PO SVOM

Juraj Dalmatinac premalo je boravio u Splitu da bi se bavio gradnjom palača. Premda je u Splitu u dva navrata 1444. i 1448. godine ugovorio radove koji su postali remek-djela hrvatske umjetnosti – kapelu Svetog Arnira za istoimeni benediktinski samostan i kapelu i oltar Svetog Staša u splitskoj katedrali. Iz povijesnih dokumenata je poznato da je dulje vrijeme boravio i postao stanovnikom Venecije, Ankone, Dubrovnika i Šibenika. Ali ne i Splita. Zato je u Splitu sredinom 15. stoljeća boravio i naveliko gradio Andrija Aleši, umjetnik i graditelj porijeklom iz grada Drača u Albaniji. 

Tko je sve to otkrio o Jurju Dalmatincu, Andriji Alešiju i splitskim palačama? A tko drugi nego Emil Hilje, redoviti profesor povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zadru koji nastavlja najbolje tradicije velikana naše povijesti umjetnosti što su predavali na tom sveučilištu. Rad pod naslovom 'Andrija Aleši i stambeno graditeljstvo u Splitu sredinom 15. stoljeća' profesor Hilje objavio je još 2005. godine u Radovima Instituta za povijest umjetnosti. Profesor Hilje izvrstan je poznavatelj hrvatskih arhiva, gdje se još uvijek skriva obilje podataka o aktivnosti umjetnika po dalmatinskim gradovima. 

I pored tog znanstvenog otkrića, od kojeg je prošlo više od 15 godina, na internetu ćete i dalje posvuda naći da je Juraj Dalmatinac gradio palače po Splitu. Uključujući tu i nezaobilaznu Hrvatsku enciklopediju u internetskom izdanju koju, ako doista želite saznati nešto što je znanstveno relevantno, treba zaobilaziti u najširem luku. Ukratko, potrošena je gomila papira da bi se dokazalo nedokazivo da su Juraj Dalmatinac i njegovi suradnici naveliko gradili kuće po Splitu. Osim velikog broja znanstvenih radova, napisana je i jedna knjiga pod naslovom 'Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu'. Ako se znanost dobrim dijelom zasniva i na metodi pokušaja i pogrešaka, ovo je očiti primjer. A bilo je dovoljno zaviriti u arhiv gdje se godinama skrivala istina.

Taj zadatak se čini tako laganim. Na prvi pogled.

ZA ANDRIJU ALEŠIJA DALMATINAC JE BIO NEDOSEGNUTI UZOR

Međutim, nisu veliki umjetnici iz tog vremena kao što je Juraj Dalmatinac radili baš sve radove na palačama. Najveći dio građevinskih radova na kućama i palačama radili su obični zidari, koji se u toj ulozi i spominju u povijesnim dokumentima. Veliki umjetnici radili su samo istaknute dekoracije, ili su to prepuštali svojim učenicima i suradnicima. Zato je danas vrlo teško prepoznati što su radili majstori, a što njihovi sljedbenici. Tako je bilo i s Andrijom Alešijem, koji se prvi put na gradnji katedrale u Šibeniku spominje 1448. godine od kada je počeo surađivati s Jurjem Dalmatincem. Aleši nije usvojio samo njegov način umjetničkog rada već i poslovanja. Samo što je Andriji Alešiju Juraj Dalmatinac bio uzor kojeg nije mogao nadmašiti nego samo kopirati. Isti takav odnos imao je i s Nikolom Firentincem, pravim renesansnim umjetnikom, s kojim se susreo 1467. godine tijekom radova na trogirskoj katedrali. Od tada datira i Alešijevo najpoznatije djelo krstionica katedrale u Trogiru, na kojem se i potpisao.

Zbog svega toga kad govorimo o povijesnim kućama i palačama u dalmatinskim gradovima teško je govoriti o romaničkim, gotičkim, renesansnim ili baroknim kućama. To je znanstveno zapravo potpuno pogrešno. Objekti su se u povijesti spajali i prekrajali, gradili i dograđivali, tako da je daleko ispravnije kazati da su to objekti koji na svojim fasadama imaju neke detalje različitih umjetničkih stilova. Mnogi znanstvenici nisu ni svjesni te ozbiljne metodološke pogreške koju rade.

O DALMATINCU I NJEGOVOJ 'EKIPI' U ŠIBENIKU JOŠ MALO ZNAMO
 
Poznato je da su Juraj Dalmatinac, njegovi suradnici i učenici radili na kućama i palačama plemića u Šibeniku. Samo što ne možemo točno kazati na kojim objektima su radili. Tijekom svoje karijere Juraj Dalmatinac, osim brojnih suradnika, imao je sedamnaest dokumentiranih učenika i četiri pomoćnika. Jedan od njegovih učenika bio je i Radmil Ratković iz Hvara, koji je postigao i samostalnu klesarsku karijeru. Godine 1444. postao je učenik Jurja Dalmatinca, a za vrijeme naukovanja koje je trajalo osam godina bilo je uspona i padova u njihovim odnosima. Tako je 1447. Ratković napustio naukovanje pa ga je Dalmatinac tužio. 

Sve te povijesne zanimljivosti opet znamo zahvaljujući pojedinačnom znanstvenom radu profesora Emila Hilje. Međutim, Šibenik i njegove kuće i palače u povijesnoj jezgri tek trebaju postati predmet sveobuhvatnog znanstvenog projekta. Tim budućim projektom trebalo bi ujediniti terenske s arhivskim istraživanjima, kako bi se precizno identificirali plemićki objekti i majstori koji su na njima radili. To nije lak zadatak jer se vlasnička struktura objekata u šibenskoj povijesnoj jezgri uvelike promijenila u 19. stoljeću. Plemstvo je prodavalo palače pritisnuto velikim poreznim davanjima na zemljišni posjed, koji im je bio glavni izvor prihoda. Samo donekle nam mogu pomoći kutni stupovi s plemićkim grbovima, kojih je Šibenik pun, jer je kuga u 17. stoljeću doslovno zbrisala neke plemićke obitelji.

Kad možemo očekivati takav znanstveni projekt? U ovom času ga nema na vidiku.