Pogledom na Šibenik s morske strane dominiraju prelijepa katedrala sv. Jakova i kaštel sv. Mihovila, ali i dugačka uređena obala kao zaštitni znak grada. U prošlosti je taj pogled bio sasvim drugačiji. Uređene obale nije bilo pa ste brodove mogli preko nasutog žala izvući na kopno. Moderni način života sve je to promijenio. Nitko više čamcima ne ide na Martinsku, sada obala služi prije svega za šetnju Šibenčana i turista. Ima to i svoju cijenu. Preko zidane obale valovi lako preskaču i plave kuće na obali s katastrofalnim posljedicama u Docu, što se prije nije događalo.

Gradski bedem i vrata u današnjem hotelu 'Armerun'

Da biste u prošlosti uopće prolazili obalom sprečavali su vas gradski bedemi koji su se od tvrđave sv. Mihovila gotovo okomito spuštali prema moru. Najpoznatiji od njih je Dvostruki bedem, koji ispravno treba nazivati 'cesta spasa' jer je tim putem u tvrđavu mogla doći pomoć s mora. Nakon njega ide Dolački bedem čije ostatke također vidimo. Ali ono što danas ne vidimo na prvi pogled (a u prošlosti je postojalo) su obrambeni bedem i gradska vrata, čiji se ostaci vide u sjevernom zidu današnjeg hotela 'Armerun'. S druge strane hotela 'Armerun' je današnja Buta Harolda Bilinića na graničnom dijelu nekadašnjeg posjeda šibenskog samostana sv. Dominika. Grad Šibenik je dominikancima u 14. stoljeću dodijelio prostor za smještaj samostana, ali je u njihovom vlasništvu bila i obala ispred samostana.

Sve to možemo saznati pažljivim proučavanjem povijesnih crteža grada Šibenika i usporedbom s prvim katastarskim izmjerama za vrijeme Austrijskog Carstva u prvoj polovini 19. stoljeća. Na većini povijesnih crteža Šibenika, počevši od onog Martina Kolunića Rote iz 1570. godine, vide se bedem i gradska vrata u Docu kod samostana dominikanaca. Štoviše, Giuseppe Juster njemački kartograf u službi Venecije, na svom crtežu Šibenika s početka 18. stoljeća jasno piše da su na tom mjestu gradska vrata. Ništa čudno, jer su i na samom rubu Dolačkog bedema bila još jedna, danas srušena, gradska vrata. Pomoću karata prve austrijske katastarske izmjere Šibenika iz 1825. godine, može se precizno odrediti lokacija tog nekadašnjeg bedema i gradskih vrata. Prema austrijskom katastru, bedem je od spoja glavnog pročelja i sjevernog zida hotela Armerun išao okomito prema moru u duljini od približno deset metara. Jednim dijelom najvjerojatnije se njegovi ostaci nalaze u kolniku današnje Obale palih omladinaca. Na tom mjestu povijesna obala završava gdje u smjeru prema obali završava i kolnička traka Obale palih omladinaca.

(Slika: Pozicija bedema i gradskih vrata u Docu na austrijskoj katastarskoj karti)

I sve bi to bile kabinetske kombinacije, koje bi završile boljim ili lošijim pretpostavkama, da se nije dogodilo iznenađenje. Na sjevernom zidu hotela 'Armerun', na samom njegovom rubu (iznutra i izvana), vidi se ostatak luka nekih vrata s kamenjem postavljenim na 'nož'. Najbitnije je to da luk ide do samog spoja sjevernog zida i glavnog pročelja hotela 'Armerun', i možemo ga zamišljeno produžiti dalje izvan objekta. Što znači da završava izvan hotela, u nekom danas nepostojećem zidu. Upravo ta situacija, ali i takav način gradnje upozorava nas da se radi o gradskim vratima. Ostatak luka prije uređenja hotela 'Armerun' nije bio vidljiv jer je zid bio prekriven slojem žbuke. Sjeverni zid hotela 'Armerun' nije nešto posebno debeo, što bi mnoge moglo navesti na pomisao da se ne radi o gradskom bedemu. Međutim, to uvijek ne mora biti tako. Na Kaštilcu u  Kaštel Gomilici obrambeni bedem debeo je tek oko 60 centimetara, a ipak je bedem. Dakle, kad se sve te činjenice znanstveno razmotre, sjeverni zid hotela 'Armerun' bio je nekadašnji obalni gradski obrambeni bedem s povijesnih crteža u kojem su postojala gradska vrata, ostatak kojih se i danas vidi na sjevernom zidu hotela. Naravno, kako bismo sa sigurnošću potvrdili trasu bedema potrebno je obaviti arheološko istraživanje, makar ono neinvazivno, bez kopanja.

Sve znamo zahvaljujući znanstvenicima Instituta za povijest umjetnosti

Zahvaljujući istraživanju marljivih znanstvenika Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba, sve osim točne lokacije gradskih vrata bilo nam je poznato. Još davne 1985. godine znanstvenici Instituta za povijest umjetnosti započeli su prvo i do danas jedino sustavno istraživanje povijesne jezgre Šibenika. Rezultat je bio golemi konzervatorski elaborat pod naslovom 'Šibenik – povijesna jezgra. Analiza razvoja i prijedlozi konzervatorskih smjernica', dovršen u lipnju 1990. godine kao dio prve faze Provedbenog urbanističkog plana povijesne jezgre Šibenika. Tadašnji članovi tima Instituta za povijest umjetnosti, Jagoda Marković i Danko Zelić kasnije su na temu kulturne povijesti i urbanizma Šibenika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranili doktorske radove. Sad već pokojna Jagoda Marković 1999. godine obranila je disertaciju pod naslovom 'Urbanistička transformacija Šibenika od 1860. do 1918. godine', a Danko Zelić iste te godine disertaciju pod naslovom 'Postanak i urbani razvoj Šibenika u srednjem vijeku'.

Detaljna analiza povijesne jezgre Šibenika koju je krajem 80-ih godina prošlog stoljeća napravio Institut za povijest umjetnosti možda je posljednji ostatak dobre prakse izrade detaljnih planova za naša naselja puna vrijedne kulturne baštine. U međuvremenu, hrvatski urbanizam se sveo na manje-više kabinetski posao crtanja po postojećim kartografskim podlogama bez pravog uvida u stanje na terenu, izgled krajolika i povijesnih naselja. Proučavanje tradicijske gradnje i Dalmaciji i prilagođavanje nove izgradnje povijesnim ambijentima kao da nije posao urbanista. Hrvatski urbanizam sveo se na kalkulaciju veličine građevinskih područja.

(Slika: Ostatak luka gradskih vrata na sjevernom zidu unutar hotela Armerun)

'Službena' šibenska povijest uglavnom je povijest reciklaže

Znanstvenici Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba Jagoda Marković i Danko Zelić istinski su poznavatelji Šibenika. Njihovi doktorski radovi najvažnija su znanstvena literatura za poznavanje prošlosti našeg grada. Od tih, za Šibenik kapitalnih djela, objavljena je 2009. godine tek kraća verzija doktorskog rada Jagode Marković pod nazivom 'Šibenik u doba modernizacije'. Nažalost, više medijske pažnje u Šibeniku dobivaju znanstveno posve irelevantni autori, koji gotovo bez ikakvog predznanja već desetljećima 'pišu' o povijesti Šibenika. Njihov golemi opus bombastičnih naslova o povijesti i kulturi Šibenika, bez praktične znanstvene vrijednosti, u luksuznim izdanjima krasi police naših knjižnica. Ako ništa drugo, zbog finog uveza mogu dobro poslužiti kao protokolarni pokloni.

I tako, nakon nekoliko procesa reciklaže i desetljeća gnjavaže već odavno napisanim i prepisanim starim znanjima, te su umotvorine završila u rukama turističkih vodiča koji ih onda - ni krivi ni dužni - prepričavaju neupućenim turistima kao svjetske senzacije.

Od objave konzervatorskog elaborata o povijesnoj jezgri Šibenika Instituta za povijest umjetnosti, prošlo je već više od trideset godina. Znanost je napredovala, na svjetlo dana izlaze nove činjenice. O Šibeniku se piše, Šibenik postaje sve poznatiji u stručnim i znanstvenim krugovima.

Ali, kao u nekom paralelnom svemiru, lokalna reciklaža ide dalje.