S druge strane, postoje naizgled dva povijesna dokaza o postojanju Šibenika prije službenog početka u povijesti. Prvi 'dokaz' nalazi se u djelu 'Rasprava o šibenskoj povijesti' šibenskog povjesničara i humaniste Dinka Zavorovića napisanom 1597. godine. Zavorović tvrdi da je Venecija već 998. godine u Šibeniku postavila mletačkog plemića Giovannija Cornara za gradskog kneza. Tako bi Giovanni Cornaro bio povijesno prvi poznati knez Šibenika. Zavorović piše da su Šibenčani dragovoljno prihvatili vlast Venecije tijekom poznatog pohoda mletačkog dužda Petra II. Orseola po Dalmaciji. Dužd Orseolo je izliku za pohod našao u gusarstvu Neretljana. Taj Orseolov pobjedonosni pohod na hrvatske krajeve, koji je završio 1000. godine, bio je prvi takve vrste organiziran na istočnu obalu Jadrana. U Veneciji se slavio nadaleko poznatom svetkovinom vjenčanja Venecije s morem. 

Međutim, jedini povijesni izvor koji opisuje pohod mletačke mornarice pod duždem Orseolom, Ivan Đakon nigdje u svom djelu ne navodi Šibenik. Ivan Đakon bio je tajnik istog tog mletačkog dužda Petra II. Orseola i pisac najstarijeg mletačkog ljetopisa, iz prve ruke upoznat s političkim i vojnim pitanjima tadašnje Venecije. A budući da i djelo Dinka Zavorovića, koji jedini spominje postojanje šibenskog kneza još krajem 10. stoljeća, poznajemo iz dva prijepisa iz 17. i 18. stoljeća, s pravom se možemo zapitati je li možda Dinko Zavorović ipak izmislio prvog šibenskog kneza Giovannija Cornara? Stvar je prilično komplicirana jer Šibenik, uostalom kao ni Biograd, nisu bili dalmatinski gradovi osnovani u antici, nego su ih osnovali Hrvati pa je podataka malo. Formalnu kontrolu nad nekadašnjim antičkim gradovima u Dalmaciji imalo je Bizantsko Carstvo, a u njima izvršnu vlast imao je upravitelj koji se zvao prior. Premda je iz povijesnih dokumenata poznato da je i od Hrvata osnovani Biograd za upravitelja imao priora. Prior kasnije u povijesti postaje gradski knez. Bilo kako bilo, ovo pitanje je povijesno posve otvoreno. Možda je prava istina u tome da je Zavorović, kao pravi predstavnik šibenskog plemstva i veliki lokalpatriot, htio Šibenik prikazati važnijim nego što jest. Koristio je takozvani 'argument šutnje', pri čemu se o povijesnim događajima zaključuje na temelju izostanka podataka. To je vrlo problematična metoda i često vodi do neznanstvenih spoznaja.

Zato je drugi podatak o postojanju Šibenika prije prvog spomena naizgled puno sigurniji. O Šibeniku u prvoj polovini 11. stoljeća piše najpoznatiji dalmatinski povijesni kroničar splitski arhiđakon Toma u svom glasovitom djelu 'Povijest salonitanskih i splitskih nadbiskupa'. Što piše Toma Arhiđakon o Šibeniku? Prilikom opisa područja dalmatinskih biskupija, Toma kaže da Šibenik s cijelom svojom župom pripada Trogirskoj biskupiji. Ovo župa ne treba shvatiti u crkvenom nego administrativnom smislu, jer je Toma Arhiđakon mislio na teritorij Šibenika. I sve to Toma priča u kontekstu održavanja provincijskog crkvenog sabora u Dalmaciji oko 1020. godine. Dakle, ovo bi mogao biti jak dokaz da je Šibenik spomenut u povijesnim izvorima barem četrdeset godina prije spominjanja u ispravi kralja Petra Krešimira IV. 

Naravno, i kod toga treba biti oprezan jer Toma pripovijeda nadugo i naširoko i u istoj priči govori o Biogradskoj biskupiji, za koju nismo sigurni je li osnovana 950. ili tek 1059. godine. Bez obzira na sve, Toma Arhiđakon nije bilo kakav povijesni izvor. Njegovo djelo je jedan od najvažnijih izvora za ranosrednjovjekovnu povijest Dalmacije. Da nije Tome Arhiđakona ne bismo znali na koji su način hrvatski plemići 1102. godine postali podanicima mađarskog kralja, a Hrvatska ušla u uniju s Mađarskom. Rođen je u Splitu oko 1200. godine, vjerojatno kao potomak splitske plemićke obitelji. Školovao se u Bologni u Italiji, a po povratku u Split postao je javni bilježnik. Bio je čak i kandidat za splitskog nadbiskupa. Prema tome, Toma Arhiđakon vrlo je blizak i upućen u događaje o kojima piše, i nemamo nikakvog razloga da mu ne vjerujemo.

Kao što smo vidjeli, najstarija, ranosrednjovjekovna prošlost Šibenika gotovo je posve nepoznata. Podaci i materijalni ostaci kojima raspolažemo su oskudni. Šibenik nije spadao u gradove koje su u Dalmaciji osnovali još Rimljani pa su podaci o njemu zbog toga još i rjeđi. Što ne znači da Šibenika nije bilo prije tog Božića 1066. godine.

Sve smo povijesne izvore o najranijoj povijesti Šibenika iscrpili, i o njima se ne može više ništa novo kazati. 

Na potezu je arheologija. Možda nam se posreći.