UHVATILI SMO SE TOG BOŽIĆA 1066. GODINE I NE MRDAMO

Općepoznato je da je Šibenik navodno prvi put u povijesti spomenut na Božić 1066. godine u ispravi hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. Tu povijesnu priču već i vrapci na grani znaju, osim da to i nije baš tako. Šibenik je sa svom svojom župom, kao dio Trogirske biskupije, prvi put spomenut najmanje deset (a možda i dvadeset) godina prije toga na dalmatinskom crkvenom saboru u Splitu negdje oko 1045. godine.

Na tom crkvenom saboru utemeljena je Barska nadbiskupija, koju je papa Aleksandar II. potvrdio 1067. godine, i opisane granice pojedinih biskupija pa tako i trogirske. Kao dio Trogirske biskupije tada je potvrđena 'tvrđava (kastrum) Šibenik sa svom svojom župom'. Više je povijesnih izvora preko kojih znamo za održavanje tog crkvenog sabora, a najvažniji je Toma Arhiđakon splitski svećenik koji je živio u 13. stoljeću.

Puno je znanstvenih rasprava oko ovog pitanja, a sve se uglavnom svodi na to da o dubokoj prošlosti pišu povjesničari koji su živjeli više od sto godina nakon događaja o kojima pišu. Ali zar dobar dio antičke povijesti nije tako napisan, pa ipak joj vjerujemo štoviše vršimo arheološka iskapanja sukladno tim podacima. Da ne spominjemo Heinricha Schliemanna, koji je prema Homerovom epu tražio Troju baš tamo gdje mu se prohtjelo. Koji usput budi rečeno nije ni bio arheolog, nego njemački trgovac i poduzetnik opsjednut grčkim mitovima.

ŠIBENČANI DOBRI S TROGIRANIMA, ALI NE S NJIHOVIM BISKUPOM

Iako se nedvojbeno spominje prije te 1066. godine, Šibenik se na povijesnoj pozornici kao ozbiljan politički faktor javlja tek od 12. stoljeća, ali je još uvijek pod crkvenom upravom trogirskog biskupa. Najpoznatija epizoda s trogirskim biskupom i Šibenikom zbila se 1097. godine kad je biskup Ivan, kasnije poznatiji kao Sveti Ivan Trogirski, vodio svetu misu u Šibeniku u crkvi sv. Mihovila u istoimenoj tvrđavi u prisustvu hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana.

Prema legendi, trogirskom biskupu tijekom mise sletjela je na glavu bijela golubica i ostala mu na glavi sve do kraja mise. Međutim, nisu odnosi Šibenčana s trogirskim biskupom bili uvijek baš idilični. Od prvog zabilježenog 'okršaja' između Šibenčana i trogirskog biskupa 1197. godine, sukobi se poput trilera nižu kao na tekućoj vrpci. Tek uzdizanjem moći bribirskih knezova Šubića i savezom Šibenčana s njima, Šibenik uspijeva 1298. godine od pape dobiti svoju biskupiju.

Ali i to su Šibenčani postigli 'na silu'. Više od dvadeset godina uporno su birali svog biskupa, kojeg trogirski biskup nije priznavao nego bi redovito izopćio Šibenčane iz crkve.

Nasuprot tome, odnosi gradova Šibenika i Trogira kroz povijest bili su prijateljski i harmonični za razliku recimo od odnosa Trogira i Splita. Tijekom 13. stoljeća Šibenik i Trogir više su puta sklapali pakt o nenapadanju, a Šibenčani su u nekoliko navrata birali trogirske plemiće za svoje gradske kneževe.

Kad je bilo pitanje dobivanja svoje biskupije u 13. stoljeću svi Šibenčani, građani i svećenici, bili su složni. Što se ne bi moglo kazati za ostale, od antike postojeće dalmatinske komune, u kojima su bjesnili sukobi između gradova i njihovih biskupa. 

Tako smo i sada složni da se Šibenik prvi put u povijesti spominje 1066. godine. Iako nema nikakve zapreke da 1045. godina bude taj najvažniji datum u šibenskoj povijesti. 

Kad su već neki kroz medije godinama mogli provlačiti tvrdnju da je Šibenik prvi hrvatski samorodni grad, u kojoj nema nimalo istine, mogli su usput provući i jednu istinitu – da se Šibenik prvi put spominje negdje 1045. godine.