Šibenska Poljana primjer je kako pod utjecajem snažnih društvenih i ideoloških promjena jedan, u starijoj povijesti posve nebitan prostor, u modernoj i suvremenoj postaje središte gradskih događanja. Od dočeka cara Franje Josipa I. 1875. godine, Poljana je mjesto velikih javnih manifestacija koje su bile osobito intenzivne nakon Drugog svjetskog rata. Zbog njih je čak sagrađen balkon na jugoistočnoj fasadi zgrade Kazališta, kao tipičan primjer planirane devastacije povijesnih građevina. Međutim, više od svega, Poljana je mjesto sastajališta Šibenčana od 19. stoljeća sve do suvremenog doba, i u nama budi posebne emocije. Ova kolumna nije posvećena toj, novijoj povijesti šibenske Poljane, nego onome što je ona bila (odnosno nije bila) prije toga.

Poljana je u prošlosti bila važnija za Varoš nego za grad

Kad studentima pokazujem osnovne javne, upravne, sudske, vojne i sakralne sadržaje srednjovjekovnog i novovjekovnog Šibenika, uvijek počnem od njegovog tadašnjeg središta, današnjeg Trga Republike Hrvatske s katedralom sv. Jakova i Velikom ložom, današnjom Gradskom vijećnicom. Poljanu nisam ni jednom spomenuo, jer ona za povijest Šibenika prije 19. stoljeća uopće nije bitna. Bez nekoliko rečenica velikog šibenskog humanističkog pjesnika i povjesničara iz 15. stoljeća Jurja Šižgorića, o Poljani ne bi ni bilo zapisa.

(Slika 1: Doček cara Franje Josipa I. Na Poljani)

'To je mjesto ugodno za one koji izlaze da se više nadišu svježeg zraka, nadalje prikladno je za konjske utrke, za gađanje u igri s kopljima, za loptanje i za gađanje u cilj strijelama.' Tako o Poljani 1487. godine piše Juraj Šižgorić u svom glasovitom djelu pod nazivom 'O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku'.

Poljana se nalazila odmah ispred Kopnenih gradskih vrata, najvažnijeg i najbolje branjenog ulaza u povijesnu jezgru grada Šibenika. Sve ispred tih vrata bilo je kopneno gradsko predgrađe, Varoš ili kako se tada na talijanskom jeziku i venetskom dijalektu zvalo - Borgo di terra. Šibenik je imao još jednu Varoš, onu u blizini mora koja se u povijesnim dokumentima zvala Borgo di Mar, a mi je znamo pod nazivom Dolac.

Ponajprije zbog svog položaja, Poljana je kao trgovišni prostor prije svega bila interesantna stanovnicima Varoša. Ali Varoš kakvu sada vidimo ima malo veze s najstarijom Varoši. Ta je Varoš često rušena, kako neprijatelj ne bi koristio postojeće građevine za napad na Šibenik. Osim toga, Varoš je već od srednjeg vijeka imala svoj vlastiti obrambeni bedem s vratima, koja se 1394. godine spominju u šibenskom Statutu. Varoški bedem i vrata vide se i na jednom od najstarijih povijesnih crteža Šibenika, karti Matea Pagana iz 1530. godine. Je li u Varoši postojala Loža u kojoj su se obavljali javni i privatni poslovi Varošana, nije nam poznato. Poljana tome očito nije služila, jer bi se sačuvali povijesni zapisi. Koristeći isključivo metodu usporedbe s varošima drugih dalmatinskih gradova, zasad možemo zaključiti da je negdje i u šibenskoj Varoši morala postojati Loža.

(Slika 2. Bedem i vrata u šibenskoj Varoši na karti Matea Pagana iz 1530.)

Premda smo sigurni da su u Varoši tijekom venecijanske vladavine postojale pretežito skromne kuće, možemo pretpostaviti da je bilo i nekoliko reprezentativnih građevina. Naime, prema povijesnim podacima početkom Kandijskog rata 1646. godine u Varoši je osim običnih kuća, porušeno i nekoliko palača. One su mogle biti sagrađene duž glavne ulice, danas Ulice Stjepana Radića, ali sve su to zasad samo lijepe pretpostavke. Od tih građevina nije ostalo ni traga.

Apsolutnu nevažnost Poljane za stariju povijest Šibenika potvrđuju i arheološka iskapanja prije gradnje garaže. Na prostoru Poljane nije nađeno ništa bitno.

Drugačiji život Poljane počinje s 19. stoljećem

Nakon rušenja većeg dijela gradskih bedema Šibenika početkom druge polovine 19. stoljeća, Poljana je prvi put funkcionalno spojena s povijesnom jezgrom grada. Ali taj 'urbanistički' zahvat u suprotnom smjeru značio je puno više. Poljana postaje simbolom sjedinjenja grada s njegovom Varoši. Šibenik izlazi iz srednjovjekovnih okvira upravo preko Poljane i glavne prometnice (danas Ulice Stjepana Radića) koja vodi u smjeru Splita. Na mjestu porušenih Kopnenih vrata sagrađeno je Kazalište s Gradskom kavanom i Narodnom čitaonicom preko puta. Prolaz koji je ostavljen između Kazališta i nekadašnje Gradske kavane upravo je na mjestu nekadašnjih Kopnenih vrata, tako da je doživljaj Šibenika s te strane ostao u suštini isti. Sve su to poznate povijesne priče koje su puno puta prepričali veliki šibenski 'kroničari' svih generacija.

Ono što su zaboravili napisati, jer nisu znali odakle prepisati, je da je Poljana kroz povijest bila potpuno prazan prostor bez određenog sadržaja. A prostor bez sadržaja povoljno je tlo za mitove o vješticama i vilenjacima, koji su tunelima ispod šibenskih kala, skala i buta išli sve do tvrđave sv. Mihovila. 

A možda još i dalje. Gdje točno, još ne znamo. To će nam ispričati sljedeća generacija 'kroničara'.