Nema ni Petrinje koju je 1592. godine kao tvrđavu za samo tri tjedna dao izgraditi zlosretni bosanski Hasan-paša Predojević. Nazvao ju je Yeni Hisar, što u prijevodu s turskog znači doslovno Nova tvrđava. Tvrđava Yeni Hisar bila je sagrađena od zemlje i drveta, a sudeći prema povijesnom crtežu imala je kvadratni tlocrt i šest kula. Sagrađena je na ušću rijeke Petrinjčice u rijeku Kupu kao polazište za osmanski pohod na Sisak, koji je Hasan-paša smatrao ključem osvajanja Hrvatske. Ta je tvrđava bile više puta spaljivana i prelazila je često iz osmanskih u hrvatske ruke, sve dok je 25. rujna 1595. godine Osmanlije nisu konačno napustili. Prije toga je i sam Hasan-paša Predojević poginuo u borbi s austrijskom carskom vojskom, na čelu s postrojbama hrvatskog bana Tome Erdödyja, u čuvenoj bitci kod Siska 22. lipnja 1593. godine. Osmanlije su bile potučene do nogu, i ta je bitka bila prekretnica u obrani hrvatskih prostora od Osmanlija. Od te Hasan-pašine Nove tvrđave Petrinje ostataka također nema, a znamo samo njenu približnu lokaciju neposredno i sa sjeveroistoka od Strossmayerovog trga u današnjoj Petrinji.

Nova i veća kršćanska, moderna bastionska tvrđava u Petrinji na mjestu osmanske tvrđave sagrađena je 1603. godine, prema projektu talijanskog vojnog inženjera Cesarea Porte, koji je bio zadužen za pogranične utvrde prema Osmanskom Carstvu. U iskapanjima tijekom Drugog svjetskog rata, sjeveroistočno od Strossmayerovog trga, pronađeni su skromni ostaci za koje se može pretpostaviti da su ostaci petrinjske tvrđave koju je sagradio Cesare Porta. Na lijevoj obali rijeke Kupe, nasuprot toj utvrdi, već 1597. godine počinje se graditi još jedna tvrđava za smještaj postrojbe lake konjice tzv. husara, ali je upitno je li je ta utvrda ikad dovršena. Obje, tada moderne petrinjske tvrđave, prikazane su na povijesnim crtežima i samo na taj način možemo suditi o njihovom izgledu. I ta petrinjska tvrđava počela se pomalo rušiti već 1728. godine, kako se smanjivala opasnost od Osmanlija. 

Nakon gradnje moderne tvrđave na mjestu današnje Petrinje, počinju se prvi put graditi i civilne zgrade. U Petrinju zbog učestalih ratova s Osmanlijama u drugoj polovini 18. stoljeća dolazi veći broj stanovnika iz Bosne, pa se ubrzano razvija civilno naselje kao jezgra današnje Petrinje. Sredinom 18. stoljeća u Petrinji već postoji 516 kuća. To je vrijeme naglog razvoj grada i većina povijesnih zgrada Petrinje potječe iz tog vremena. Formira se prepoznatljivi Strossmayerov trg oko kojeg nastaju objekti, a na njegovom zapadnom rubu 1780. godine gradi se župna crkva sv. Lovre. Petrinja je do 1881. u sastavu Banske vojne krajine, a prvi put postaje civilni grad 15. srpnja 1881. godine, kad je Carskim ukazom pripojena Hrvatskoj. 

Petrinja se nastavlja izgrađivati i u 19. stoljeću, kad se grade važne javne zgrade i škole, te industrijski pogoni. Tako je 1883. godine izgrađena Prva hrvatska tvornica mesa i salame, današnja mesna industrija 'Gavrilović'. Petrinja 1911. godine dobiva struju, a neposredno nakon toga i vodovod. Pored svega toga, značenje Petrinje u regionalnom smislu opada jer se krajem 19. stoljeća naglo razvija Sisak kao regionalni centar, koji je od 1862. godine željezničkom prugom povezan sa Zagrebom. Od tada pa sve do samog kraja 20. stoljeća, Petrinja kao da zastaje u vremenu.

A onda su Petrinja i Petrinjci teško postradali u Domovinskom ratu. Tijekom nekoliko dana rujna 1991. godine paravojne četničke snage uz potporu JNA iz obližnje vojarne Vasilij Gaćeša, razorile su Petrinju i ubile veliki broj civila i zarobljenih pripadnika hrvatske vojske i policije. 

I na kraju još i potres. Zgrade, spomenici kulture, koje predstavljaju identitet tog grada, ponovno su pretrpjele golemu štetu. Iako su postojeća stanja svih objekata u povijesnoj jezgri Petrinje dobro dokumentirana, uistinu će biti vrlo teško vratiti stari sjaj Petrinje.

Petrinji kao da je suđeno da se uvijek rađa ispočetka.