Oduvijek su bili u vlasništvu srednjovjekovne zadarske komune koja je pašnjake na Kornatima davala u zakup svojim plemićima. Tako su na Kornatima pastiri najčešće bili stanovnici naselja na Dugom otoku (Sali, Luka, Zaglav i Žman) koji je bio dio zadarskog teritorija. Jedina djelatnost, koja nije bila vezana za skromnu obradivu zemlju i pašnjake na Kornatima, je ribarenje iz kojeg se razvilo ribarsko naselje Saljana na kornatskom otoku Piškeri. Dakle, mogli bismo kazati da su Kornati oduvijek bili u vlasništvu Zadrana. Nakon što je 1409. godine zavladala Zadrom, takve postojeće odnose zakupa za kratko je poštovala i Venecija. Radilo se o dijelu teritorija zadarske komune u državnom vlasništvu pa su koncesije na takve prostore mogle završiti i na javnoj dražbi.

ZASTARJELE TEORIJE O MURTERINIMA NA KORNATIMA 

Kako su onda Murterini preuzeli nešto što nikad prije toga nije bilo u njihovom vlasništvu? Za odgovor na to pitanje moramo najprije razjasniti kako su se uopće Murterini prvi put pojavili na Kornatima. Premda sve to izgleda jako jednostavno, povjesničari su donedavno vjerovali u zabludu da su stanovnici Kornata zapravo doseljeni Vlasi. Naime prema toj pretpostavci, tijekom Kandijskog rata koji je bjesnio između Mlečana i Osmanlija od 1645. do 1669. godine, navodno se u Murter, a onda i na Kornate doselio veći broj Vlaha, prebjega s osmanskog teritorija. Ta je teza postavljena davne 1965. godine i izdržala je bez ikakve provjere točno 40 godina. Tek 2005. godine oborio ju je naš vjerojatno ponajbolji poznavatelj kasnog srednjeg i ranog novog vijeka Kristijan Juran, profesor na Odjelu za povijest, Sveučilišta u Zadru. On je dokazao da nije bilo nikakvog ozbiljnog naseljavanja Vlaha na te prostore već je u stvarnosti Murterinima, zbog porasta broja stanovnika u 17. stoljeću, nedostajalo obradivih površina pa su se na kraju okrenuli kolonizaciji Kornata. Prije toga Murterini zakupljuju pašnjake otoka Kaprija i Kakna, te otoke između Vrgade i Pašmana. Na isti način doseljavanjem, odnosno kolonizacijom Murterina, nastala je i Betina. 

U trenutku Murterske kolonizacije na Kornatima vlada prilično komplicirana vlasnička situacija. Vrlo brzo nakon dobivanja Zadra, Venecija više ne daje u zakup nego najprije prodaje otoke Žut i Situ zadarskoj obitelji Civalelli, a neposredno pred Kandijski rat 1639. godine prodaje Kornate četvorici zadarskih plemića: Krstitelju Soppeu, Jeronimu Borgu, Jakovu Califfiju i Ivanu Lantani. Međutim, novi vlasnici otoka Kornata na njegovom sjeverozapadnom dijelu imaju zakupce, nasljednike zadarskog plemića Jeronima Civalellija koji je dobio nasljednu koncesiju. Koncesiju plaćaju novim vlasnicima sve do smrti posljednjeg iz loze Civalellija.
 
MURTERINI KORISTE PRILIKU

I tada prvi put na scenu stupaju Murterini. Ostavši bez stalnih prihoda, vlasnici sjeverozapadnog dijela otoka Kornata 1654. godine taj dio otoka daju u zakup bogatom murterskom župniku Ivi Skračiću i njegovom poslovnom ortaku Ivi Gveriniju. Župnik Skračić sve to daje u podzakup Murterinima i Betinjanima. Nakon nekog vremena Murterini se šire i dobivaju zakup i od vlasnika jugoistočnog dijela otoka Kornata. Već 1662. godine Murterini prvi put zakupljuju i pašnjake Žutsko-sitske skupine otoka, a ta ekspanzija Murterina ide sve do Dugog otoka. Mogli bismo kazati da time Murterini nisu samo rješavali svoje egzistencijalne potrebe nego su se bavili i poduzetništvom.

Nakon propasti Venecije 1797. godine, postojeći odnosi traju sve dok nova austrijska vlast u 19. stoljeću ne počne uvoditi izmjeru zemljišta i porez na zemlju. Najvažnija je bila zemljarina uvedena kao porez 1897. godine. Plemići, koji su u dalmatinskim komunama uglavnom bili vlasnici zemlje i živjeli od zakupa, našli su se u gotovo bezizlaznoj financijskoj situaciji. Sve što im preostalo je bila prodaja zemlje onima koji su je obrađivali – zakupcima. Tako su u Dalmaciji u tišini ukinuti srednjovjekovni feudalni odnosi, koji su ionako više nalikovali odnosima uspostavljenim u doba antike i kasne antike. 

Naravno, poduzetni Murterini su iskoristili trenutak. Pred kraj 19. stoljeća otkupili su malo pomalo sve Kornate i Žutsko-sitsku skupinu otoka od postojećih vlasnika. I nisu to bili samo Murterini, nego i poneki Betinjani i mještani Zaglava na Dugom otoku. Vjerojatno najpoznatiji dokument iz tog vremena je ugovor o međusobnoj diobi sjeverozapadnog dijela otoka Kornata, koji je 10. rujna 1897. godine sastavila skupina od 14 Murterina, nakon što ga je godinu dana ranije otkupila od posljednjeg vlasnika Petra Afrića.

Premda su na Kornate svakodnevno odlazili brodicama, Murterini nisu ni pomišljali da žive od mora kao ribari i moreplovci, kao  njihovi ostali otočni susjedi.
Ostali su vjerni škrtoj kornatskoj zemlji. 

A što ćemo sa Zadranima koji i danas svojataju Kornate i pokušavaju ih pridružiti Zadarskoj županiji? Za početak bi barem trebali poznavati osnovne povijesne činjenice.