CAR SE OD CARICE OPROSTIO NA ŽELJEZNIČKOJ STANICI U BEČU

Car Franjo Josip I. krenuo je na turneju po sjevernoj Italiji, Istri, Dalmaciji i Boki Kotorskoj prema dugo pripremanom planu, u jeku krize Otomanskog Carstva u Bosni i Hercegovini. Kako smo napisali, na bečki željeznički kolodvor došao je točno u 17 sati 1. travnja 1875. godine zajedno s caricom Sisi. Ali nakon par minuta zagrlio je caricu i dio pratnje i od njih se oprostio, te s ostatkom pratnje ušao u vlak za Trst. Naravno, bez carice. Nakon Trsta otputovao je u Veneciju, gdje ga je 6. travnja dočekao talijanski kralj Vittorio Emanuelle II. Jedina žena na dočeku Franje Josipa I. u Veneciji bila je grofica Wimpffen, supruga tadašnjeg austrijskog veleposlanika u Italiji grofa Felixa von Wimpffena. Sve se to lijepo vidi na službenom crtežu dočeka Franje Josipa I. u Veneciji. Carica Elizabeta, Sisi, ne spominje se ni u jednom svečanom pozdravu lokalnih dužnosnika u gradovima koje je car Franjo Josip I. obišao. Kako se onda iznenada pojavila u šibenskom ženskom benediktinskom samostanu Svete Lucije? Budući da ćemo tek u budućnosti izmisliti teleportaciju, pogledajmo što o tome kažu benediktinke.

'Sisi je, kako su pričale starije časne sestre, ostala cijeli dan u samostanu i starim benediktinkama otvorila dušu, povjerila im svoj život. Plakala je među samostanskim zidinama i zadržala se ovdje dulje nego što se mislilo da će ostati, dok je njezin muž, car Franjo Josip, obavljao druge protokole i posjete. Na kraju je rekla da bi najradije ostala u samostanu. Eto, to je ono što znamo iz predaje, a arhive više, na žalost, nemamo. Tragamo i dalje ne bismo li našli da se možda u nekom drugom arhivu nalazi fotografija Sisi u našem samostanu na Gorici', rekla je časna sestra Fortunata, jedna od malo preostalih sestara u šibenskom Samostanu svete Luce.

Priča već na prvi pogled ne drži vodu, a jedino što povezuje cara Franju Josipa I. i benediktinski samostan Svete Lucije u Šibeniku je njegova darovnica samostanu od 400 forinti tijekom putovanja.

Međutim, to nije jedini maštoviti prikaz boravka cara Franje Josipa I. na prostoru današnje Šibensko-kninske županije te davne 1875. godine.

IZMIŠLJOTINA O CARSKOM RUČKU U KISTANJAMA

'Car Franjo volio janjetinu, a carica Sissy sladoled', pisalo je tako u Jutarnjem listu još 20. ožujka 2007. godine. Nakon toga su se maštovite verzije carevog posjeta Kistanjama, Burnumu i Manojlovačkim slapovima nizale kao na tekućoj vrpci pa su to danas općeprihvaćene istine, čak i za hrvatske kulturne ustanove. Nažalost, priča o carskom ručku i ostalim 'događajima' u Kistanjama, Burnumu i Manojlovačkim slapovima je i počela od Nacionalnog parka Krka nekritičkim prenošenjem tadašnjih novinskih članaka. Stoga, tko još danas ne zna da je caru Franji Josipu I. i njegovoj Sisi u Kistanjama priređen carski ručak s janjetinom i sladoledom? Znali su domaći da carica voli sladoled pa su kako piše u Jutarnjem listu 'zbog toga s Velebita donijeli deset blokova leda, a iz Benkovca je u posebnoj sorbetjeri diližansom dovezen sladoled kojim je počašćena.'

Prava istina je da je car u Kistanje došao kočijom iz Skradina 17. travnja u 10 sati, poslušao govoranciju lokalnih dužnosnika i pojeo skromni obrok, a ne nekakav carski ručak. Koji car ionako nikad nije jeo prije popodneva. Tako je u Šibeniku prvi dan ručao u 16 sati, a znao je ručati i kasnije. Pa tko bi još jeo janjetinu i sladoled oko 10 sati ujutro? Car je tog dana imao zgusnuti raspored, kao i svih dana dalmatinskog putovanja, pa je iz Kistanja otišao vrlo brzo put Knina preko arheološkog lokaliteta Burnum, Manojlovačkih slapova i Radučića u koji je stigao u dva sata popodne. Iznad Manojlovačkih slapova car se zaustavio kako bi odmorio misli u ljepotama prirode. Tu je susreo nekoliko siromašnih ljudi i odmah naredio svojoj pratnji da im financijski pomognu. A carski ručak je tog dana - po običaju - pojeo kasno popodne u Kninu.

MAŠINERIJA CARSKE PROPAGANDE

Car je po Dalmaciji najčešće putovao carskom jahtom Miramare, ali je kod obilaska unutrašnjosti dalmatinskih gradova koristio i kočije. Prilikom svakog najavljenog dolaska cara Franje Josipa I. u neki grad ili manje mjesto, strogo se poštovao carski protokol. Sastavni dio toga bili su posebni carski slavoluci monitrani posvuda po Dalmaciji. Negdje su to bili jednostavni prepleti ukrasnog bilja, a u većim gradovima bile su to ozbiljne konstrukcije od drveta, tkanine i gipsa, koje su podsjećale na rimske slavoluke. Jedan takav bio je montiran i u Šibeniku na obali ispred Kneževe palače, današnje zgrade Muzeja grada Šibenika. Od rimskih vremena zapravo se nije mijenjala koreografija carske propagande. Odlazak rimskih careva u rat bio je upravo takav. Na taj način je rimski car Trajan otišao u Drugi dački rat 105. godine poslije Krista iskrcavši se najprije u Zadru, rimskom Jaderu. Duž carskog puta posvuda su ostajali tragovi prolaska carske vojne kolone, kao što je bio slavoluk u rimskom gradu Aseriji, danas arheološkom lokalitetu Podgrađu kod Benkovca.

Kako sve ovo znamo? Opet zbog carske propagande. Odmah nakon carevog putovanja izašlo je nekoliko opsežnih opisa njegovog puta, a najbolji i najdetaljniji tiskan je na talijanskom jeziku 1877. godine u Zadru. Autor Cesare Garimberti služio se službenim podacima carskog dvora i protokola. Izvadak iz tog opširnog opisa carevog putovanja tiskan je godinu dana kasnije i na hrvatskom jeziku, ali njemu nedostaju detalji s početka putovanja preko kojih znamo da carica Elizabeta, popularna Sisi, nije bila na tom putovanju s carem Franjom Josipom I.

I za kraj da se malo našalim. Bio sam sredinom srpnja na piću s prijestolonasljednikom Velike Britanije princem Wiliamom, samo vam ne mogu pokazati našu zajedničku fotografiju jer mi je ostala u starom mobitelu, koji je u međuvremenu pao u more.

Šteta. Baš smo bili lijepo ispali. Mislim na princa, naravno.