TRIBUNJ NIJE JURJEV GRAD

”Od osnutka šibenske biskupije 1298. pa nekako do konca 17. vijeka zove se Jurjev grad. Danas nema toga naziva. Jurjev grad je bio na brijegu, gdje se i danas vide ruševine. Još u doba generalnog providura L. Foscola oko 1650. postojala je gore utvrda zvana Jurjev grad. Danas je tu bijela crkva sv. Nikole sa starim grobištem, koja se nadaleko vidi. Krasan je pogled naokolo. Današnje selo Tribunj nalazi se na malom otočiću, koje je spojeno kamenim mostom sa kopnom.” Tako je o povijesti Tribunja te zlosretne 1941. godine napisao don Krsto Stošić.

Nažalost, don Krsto Stošić sve je krivo zaključio. Tribunj i Jurjev grad dvije su različite lokacije. Tribunj je na otočiću gdje je i danas, a lokacija nekadašnjeg Jurjevog grada nije nam još poznata. Da su Tribunj i Jurjev grad dva različita mjesta jasno se vidi iz povijesnog dokumenta iz 1401. godine. Te godine šibenski biskup Bogdan Pulšić dopustio je brojnim plemićima i drugim građanima Šibenika obrađivanje biskupskog zemljišta u Tribunju, Jurjev gradu, Sovlju i Mirči. Prema tome, naziv Jurjev grad označava mjesto gdje su vinogradi, a ne nekakvo brdo s utvrdom iznad Tribunja. Tko bi sadio vinograde na brdu, kad ima dovoljno ravnice?

O Tribunju i Jurjev gradu govore nam i drugi povijesni izvori. Kupoprodajnim ugovorom sastavljenim u Šibeniku 1433. godine kupac na dražbi kupuje vinograd u Tribunju, u mjestu zvanom Jurjev grad. Dakle, nema nikakve sumnje da su Tribunj i Jurjev grad dvije različite lokacije.

Gdje je danas Jurjev grad, teško je kazati jer se taj toponim gubi. U popisu župa Šibenske biskupije iz sredine 15. stoljeća, Tribunj je greškom zamijenjen za Jurjev grad. Zbog toga je don Krsto Stošić pomislio da su Tribunj i Jurjev grad isto mjesto. Jurjev grad trebalo bi tražiti na prostoru sjeverno i zapadno od Tribunja, pa sve do crkve sv. Križa kod hotela Punta u Vodicama.

DOK U VODICAMA NIJE BILO SKORO NIŠTA, TRIBUNJ JE VEĆ BIO NASELJE

Tribunj se u sačuvanim spisima šibenskih bilježnika kao Tribohun spominje prvi put 1383. godine. Vjerojatno su postojali i stariji zapisi o Tribunju, ali su izgorjeli u napadu Venecije na Šibenik 1378. godine. Na samom početku 15. stoljeća zemljište oko Tribunja dobio je šibenski biskup u zamjenu za podavanje desetine, zbog koje se sukobio sa Šibenčanima. Taj je biskupov posjed dosezao sve do crkvice sv. Križa kod današnjeg hotela Punta u Vodicama. Crkvica sv. Križa bila je također na teritoriju Tribunja.

Vodice su se kao samostalno naselje pomalo počele razvijati tek u drugoj polovini 15. stoljeća, a dotad je Tribunj već važno naselje u kojem postoje čak četiri crkve. Uz navedenu crkvicu sv. Križa, koja je danas na prostoru Vodica, postojale su još župna crkva posvećena Bogorodici u centru Tribunja, zatim druga crkva posvećena Bogorodici u tzv. Vrtlima u Tribunju i crkva sv. Nikole na istoimenom brežuljku iznad Tribunja. I sve su srednjovjekovne. Tadašnji stanovnici Tribunja pokapali su se na groblju oko crkve sv. Nikole i oko Gospine crkve u Vrtlima.

Da je Tribunj bio znatno veće naselje od Vodica vidi se na svim starijim povijesnim prikazima šibenskog teritorija. Na povijesnom crtežu (karti) šibenskog i zadarskog teritorija autora Matea Pagana, nastalom u Veneciji oko 1530. godine, jasno se vidi naselje Tribunj na otočiću gdje se nalazi i danas. Na brežuljku iznad Tribunja nacrtana je crkva sv. Nikole. Na istom prikazu Vodice su potpuno raštrkano naselje, s nekoliko kuća, bez kule šibenske plemićke obitelji Saracenis koja se počela graditi tek 1533. godine. Za zaleđe Tribunja, venecijanski kartograf Mateo Pagano napisao je jednostavno ”vigne”, što u prijevodu s talijanskog znači vinogradi. Ma koliko nam se činilo da je crtež Matea Pagana neprecizan i nejasan, on pruža obilje točnih informacija o teritorijima nekadašnjih srednjovjekovnih komuna Šibenika i Zadra.

Vodice se kao naselje, zbog priljeva stanovništva iz Vodičkog polja koje se sklanja pred Osmanlijama, nakon 15. stoljeća brzo povećavaju. Zbog toga su kneževi Šibenika, u svojim izvješćima u Veneciju početkom 17. stoljeća, kao glavna naselja na teritoriju Šibenika navodili Vodice, Tribunj, Tisno, Murter, betinu i Zlosela (današnji Pirovac).

Što je ostalo od materijalnih dokaza postojanja Tribunja u srednjem vijeku? Samo jedan ranogotički prozor iz 14. stoljeća koji se sačuvao na kući u centru Tribunja, pod uvjetom da se nije izvorno nalazio negdje drugdje. A što se tiče ostataka utvrde na brežuljku gdje je crkva sv. Nikole, tamo nisu utvrđeni nikakvi ostaci niti se vide na povijesnim crtežima.

VODICE POLAGANO PREUZIMAJU PRIMAT

”Kad se iziđe iz murterskog tjesnaca, prvo naseljeno mjesto koje se susretne duž kopnene obale jest Tribunj ili Trebocconi, osamljeno, ružno i jadno selo okruženo zidinama i kamenitim mostom spojeno s obalom.” Tako je u svom djelu ”Putovanje po Dalmaciji”, tiskanom u Veneciji 1774. godine, pisao glasoviti pisac i prirodoslovac Alberto Fortis. Za razliku od Tribunja, Alberto Fortis o Vodicama govori biranim riječima. U Fortisovo vrijeme Vodice već imaju potpuno novu župnu crkvu sv. Križa u središtu mjesta, dok će nova tribunjska župna crkva Velike Gospe biti sagrađena tek krajem 19. stoljeća. Alberto Fortis vidio je tribunjski most u njegovoj punoj duljini. Nakon uređivanja tribunjske obale u 20. stoljeću gotovo polovina mosta zauvijek je nestala, a ostaci se možda mogu naći tek u arheološkim tragovima. Prave dimenzije tribunjskog mosta nacrtane su na prvom austrijskom katastru iz 1825. godine.

Priča o Tribunju i Vodicama klasična je priča o smanjenju važnosti jednog i uzdizanju drugog naselja kroz povijest. Kad danas usporedimo oba naselja, nitko ne bi ni pomislio da je Tribunj na povijesnu pozornicu izašao kao jedno od najznačajnijih naselje šibenske srednjovjekovne komune. Samo nas lijepi tribunjski kameni most upozorava da se radi o puno starijem naselju nego što nam se čini na prvi pogled.