Na istoku Petrovog polja u Balinoj glavici skriva se rimski grad Magnum

Ono što je sada običan pašnjak u podnožju Baline glavice točno ispod ceste D 56 od Drniša prema Splitu, nekada je bilo važno rimsko naselje municipij Magnum koje je status municipija (narodski rečeno rimskog grada) steklo možda već u 1. stoljeću poslije Krista.

VAŽAN GRAD NA MAGISTRALNOJ CESTI AKVILEJA - DIRAHIJ

Smješten na najvažnijoj rimskoj prometnici u tadašnjoj provinciji Dalmaciji, magistrali koja je od talijanske Akvileje vodila do današnjeg Drača u Albaniji, municipij Magnum nije baštinio ime autohtonih naroda koji su na tom mjestu živjeli prije Rimljana. To je rijedak slučaj, ali i posljedica krvavih borbi naroda Delmata s Rimljanima upravo na tom području. Kad siđete s ceste D 56 i prošetate pašnjakom podno Baline glavice, već na prvi pogled vidjet ćete ostatke zidova te gomile pune šute i fragmenata rimske krovne opeke, što je najbolji znak da ste na mjestu rimskog naselja. Strukture koje se vide na terenu još je lakše uočiti na satelitskim snimkama poput hrvatskog servisa Geoportal.

Je li moguće nešto više kazati o municipiju Magnum? Sveobuhvatnih arheoloških istraživanja nije bilo tako da se naše poznavanja prostora uglavnom svodi na interpretaciju slučajnih nalaza lokalnog stanovništva i jednokratnih istraživanja znanstvenika sa Sveučilišta u Zadru i stručnjaka Gradskog muzeja u Drnišu, što ne umanjuje značenje lokaliteta. Magnum je imao sve atribute rimskog grada koji je utemeljen u vrlo ranoj fazi rimske dominacije na ovim prostorima. Nalazi koje posjedujemo pokazuju tipičan život rimskog grada u provinciji, kako u njegovom svjetovnom tako i u vjerskom smislu. Jake su bile i veze Magnuma sa Salonom, nekada centrom rimske provincije Dalmacije gdje je stolovao od cara postavljeni namjesnik. U neposrednoj blizini obrambenih bedema Magnuma, na rimskoj magistralnoj cesti Akvileja - Dirahij, bio je smješten i građevinski kompleks postaje konzularnih beneficijara, rimskih legionara u službi namjesnika provincije Dalmacije. Oni su na početku i kraju službe ostavljali zavjetne žrtvenike, kakvih je nekoliko slučajno nađeno i u Balinoj glavici.

MAGNUM JE VELIKI TURISTIČKI POTENCIJAL

Uži urbanizirani teritorij Magnuma obuhvaćao je prilično veliko područje ispod ceste D 56, pa sve do zavoja rijeke Čikole sjeverno od Baline glavice. Međutim, širi teritorij Magnuma bio je puno veći i nekada je zauzimao prostor današnjeg Petrovog polja, koje je prepuno antičkih nalazišta. Magnum se u povijesnim dokumentima posljednji put spominje na tzv. Drugom crkvenom saboru u Saloni 533. godine kada postaje dio nikad identificirane biskupije u Ludrumu. Nakon toga mu se gubi trag. Vjerojatno je napušten u turbulentnim vremenima provale barbarskih naroda u Rimsko carstvo.

Kad se jednog dana počne sustavno iskopavati municipij Magnum, na svjetlo dana izaći će gradske ulice i trgovi, a turistički značaj za prostor danas zapuštenog Petrovog polja bit će nemjerljiv. Usprkos tome, nekima je svojevremeno bilo palo na pamet da baš na tom mjestu predlože izgradnju akumulacijskog jezera koje bi napajalo navodnu buduću velebnu poljoprivrednu proizvodnju u Petrovom polju. Postojali su prijedlozi da se na srednjem toku rijeke Čikole postave i hidrocentrale. Da nije stvarno bilo bi doista dobar vic, jer rijeka Čikola je već prije ljeta gotovo potpuno suha, a da ne govorimo o njenim pritokama. Danas i laici znaju da postoje puno moderniji, sofisticiraniji i prije svega efikasniji sustavi navodnjavanja, kojima ne trebaju veliki građevinski zahvati koji mogu dovesti do devastacije prirodne i kulturne baštine.

ŠENEDIJA NEMA VEZE SA DELMATSKIM SINOTIJEM

Na mjestu gdje se nalazi središte rimskog Magnuma, podno Baline glavice, na karti je moguće pročitati naziv (toponim) Šenedija. Mnogi znanstvenici su to odmah povezali s predrimskim Delmatskim gradom Sinotijem, kojeg je prvi rimski car August (tada još kao Oktavijan) uništio 34. godine prije Krista. Doduše u povijesnim izvorima spominju se dva Sinotija, stari i novi, koje je spalio Oktavijan. Priča je znanstvenicima izgledala vrlo privlačno: naziv Sinotija sačuvao se u narodnoj predaji do današnjih dana. Samo što to nije ni približno točno. U drniškoj Zagori postoji veliki broj toponima koji nisu srednjovjekovni već su nastali nakon doseljenja novog, vlaškog stanovništva počevši od 16. stoljeća. Tako naziv Balina glavica znači Balijina glavica, a balija je turska riječ koja označava priprostog čovjeka, seljaka. Na isti način i Šenedija je turcizam koji po prilici označava prolaz kroz polje, ili tako nešto.

Ali kako se Šenedija uvukla u znanost kao “dokazana” istina, tako je i ostala. Na svim internetskim stranicama koje donose povijest Petrovog polja, Šenedija kao delmatski Sintoj nezaobilazno je mjesto. Nažalost, i ja sam uletio u istu zamku. To je tako kad se navodne znanstvene istine generacijama samo prenose bez provjeravanja. Posebno se teško, bez širokog znanja različitih povijesnih razdoblja, upuštati u detalje na prostorima koji su pretrpjeli toliko dramatične promjene kultura i stanovništva kao što je zaleđe Šibenika. Zbog toga se tradicija o rimskom Magnumu i njegovim predrimskim prethodnicima nije ni mogla sačuvati do današnjih dana.

Ali ostaci Magnuma sačuvali su se podno Baline glavice i čekaju nas da ih konačno iskopamo. I stavimo na turističku kartu Šibensko-kninske županije.