DVA MIRLOVIĆA MALO PREVIŠE ZA JEDNOG BEGA

Hrvatska Wikipedija, koja je rasadnik neistinitih i neznanstvenih informacija iz radionice domaćih teoretičara zavjera, začudo o porijeklu imena naselja Mirlović Zagore ima drugačiju teoriju: 'Prema fra Petru Bačiću, naselje je nazvano po muslimanskom begu Miriloviću, dok novija povijesna istraživanja povezuju ime s pridošlim Vlasima Mirilovićima iz Hercegovine.' Priča o turskom begu Mirloviću već na prvi pogled ne odgovara istini jer postoji još jedno istoimeno naselje – Mirlović Polje. Mirlović Polje nalazi se puno dalje i sjevernije od Mirlović Zagore na južnim obroncima planine Svilaje, na izvoru rijeke Čikole pa je bilo teško vjerovati da su u to vrijeme po jednoj osobi imena dobila tako udaljena naselja.

Oba Mirlovića dobila su ime po vlaškom katunu Mirilovića, koji su se u prvoj polovini 16. stoljeća doselili u opustjela sela šibenske Zagore. Ukupno su se na unutrašnji dio teritorija šibenske komune doselili pripadnici tri Morlačka klana (katuna): Mirilovići, Radohnići i Vojihnići. Analizom povijesnih podataka utvrđeno je da su sva tri vlaška katuna najvjerojatnije bila iz Hercegovine. Po svemu sudeći vlaški katun Mirilovića se najprije doselio istočno od Drniša u Petrovo polje, odakle i današnji toponim naselja Mirilović Polje. Nakon kratkog vremena, Mirilovići se spuštaju južnije na prostor šibenske komune između Konjevrata, Unešića i Mirlović Zagore. Bliski susjedi na oba mjesta bili su im Radohnići, po kojima je naselje Radonić dobilo ime. Dio Radohnića bilo je porodica Čavoglava koji su bili susjedi Mirilovićima u mjestu njihovog prvog doseljenja u Mirlović Polju. Radohnići se kasnije spuštaju na prostor današnjih naselja Ljubostinje i Slivno. Pripadnici trećeg vlaškog klana Vojihnića spustili su se sve do današnjih naselja Podine, Vrsno i Mravnica.

Postoje povijesni podaci i o četvrtom vlaškom klanu (katunu) na teritoriju nekadašnje šibenske komune – Ružićima. Moguće je da su dali ime današnjem naselju Ružić u Petrovom polju istočno od Drniša, iako je taj prostor bio izvan šibenskog teritorija, ali znamo da su se Mirilovići i Radohnići također u početku najprije doselili oko Drniša. Gdje su se Ružići stalno naselili, i što je s njima bilo nakon prve polovine 16. stoljeća nije moguće utvrditi.

VLASI OKUPIRALI ZEMLJIŠTE ŠIBENČANA

Vlaško stanovništvo, koje u Dalmaciji nazivamo Morlacima, živjelo je nomadskim načinom u potrazi za ispašom za svoje ovce u toplijim krajevima. Tako su Vlasi iz središnjeg Balkana malo pomalo tijekom 14. stoljeća u potrazi za ispašom dolazili u Bosnu i Dalmaciju. Prije toga još u 12. stoljeću Vlasi su zabilježeni čak i u Grčkoj, uključujući i neke grčke otoke. Međutim, najveće migracije Vlaha vezane su uz prodor Osmanlija posebice nakon pada Bosne u osmanske ruke 1463. godine. Tijekom Trećeg venecijansko-osmanskog rata (1499. - 1503.) sela šibenske Zagore posve su opustošena, a Osmanlije u njih naseljavaju svoje vlaške podanike. Slično je bilo i sa selima u trogirskoj Zagori. Odmah po doseljenju Vlaha, počinju sporovi sa Šibenikom jer su ta okupirana zemljišta bila vlasništvo šibenskih građana. Venecija se preko svog veleposlanika, baila, stalno žalila na vlašku okupaciju zemljišta Šibenčana i Trogirana u središtu osmanske vlasti u Istanbulu.Vlasi su neko vrijeme, nakon intervencije osmanskog sultana 1533. godine, čak plaćali zakup pravim vlasnicima zemljišta u Šibeniku. Ugovore o zakupu sastavljali su javni bilježnici Šibenika, što je bila dodatna potvrda vlasništva Šibenčana nad spornim selima i zemljištem. Šibenski vlasnici ugovorima su poticali Vlahe da se stalno nastane na zemljištu koje su zauzeli kako bi imali siguran prihod, ali to uvijek nije bilo moguće zbog nomadske naravi Vlaha i njihove sklonosti seljenju. Natezanje oko toga tko je vlasnik ukupno 33 sela šibenske Zagore, mletački Šibenik ili Osmanlije, trajalo je sve do 1576. kad su sva sporna sela nakon Ciparskog rata (1570. - 1573.) konačno pripala Osmanlijama. Bez obzira na to što je postojao spor oko vlasništva nad selima šibenske Zagore, Osmanlije su sporna sela i Vlahe tamo naseljene odmah od prvih desetljeća 16. stoljeća uključivale u zemljišne popise Kliškog sandžakata, koji je bio dio Bosanskog pašaluka.

S vremenom su Vlasi (Morlaci) postali dominantno stanovništvo nekadašnjeg teritorija šibenske komune. U međunarodnoj znanosti je još uvijek sporno kad su slavizirani tj. kad su počeli govoriti hrvatskim jezikom, ali to je lažna znanstvena dilema jer po imenima Vlaha koja su zabilježili venecijanski i osmanski povijesni izvori jasno je da su već u trenutku doseljenja na prostor Dalmacije slavizirani. Odakle bi inače imali imena kao što su Radoslav, Radovan, Branislav koja nisu opća kršćanska.

Na kraju Vlasi katolici postaju politički Hrvati, a pravoslavci Srbi, ali to je tema za neku drugu kolumnu.