NAJSTARIJI POZNATI PUČKI OBITELJSKI GRB

”Ja, Marko, liječnik iz Šibenika, dao sam 1419. godine načiniti ovo djelo na uspomenu i za odrješenje svojih grijeha.” Tako je liječnik Marko dao da se ukleše na reljefu na bočnom pročelju crkve Sv. Barbare. Na reljefu Marko kleči ispod Bogorodice koja drži malog Krista, a desne od Bogorodice uklesan je Markov obiteljski grb u gotičkom štitu. Na grbu je prikazan lav koji je uzdignut na zadnjim šapama, dok prednjima drži koplje. Još uvijek ne znamo tko je reljef isklesao, ali znamo da je prozor iznad reljefa izradio majstor klesar Bonino iz Milana koji je bio prvi majstor gradnje šibenske katedrale.

Liječnik Marko u povijesnim dokumentima prvi je put spomenut 1415. godine. U ispravama šibenskih bilježnika s početka 15. stoljeća, spominje se kao liječnik i kirurg Marko sin Ivana. Čini se da je umro prije 1443. godine, jer se u dokumentima iz te godine navodi kao bivši liječnik i kirurg. Nema nikakve sumnje da je liječnik Marko bio pučanin, jer da je bio plemić u bilježničkim ispravama ispred imena nalazila bi mu se na primjer riječ “ser“, ili neka druga od uobičajenih oznaka plemićkog porijekla.

Nažalost ne znamo ništa o Markovom životnom putu, kao ni o tome gdje se školovao. Bio je jedan od brojnih zdravstvenih djelatnika zabilježenih u Šibeniku u 15. stoljeću.

DO OBRAZOVANIH LIJEČNIKA NIJE BILO LAKO DOĆI

Dalmatinske komune u srednjem vijeku nisu školovale svoje liječnike pa je potražnja za njima bila velika. Školovani liječnici najčešće su u Dalmaciju dolazili iz gradova sjeverne Italije, a školovali su se u Padovi. Nije bilo neuobičajeno da je neki liječnik imao praksu u nekoliko dalmatinskih komuna, naravno ne u isto vrijeme. Tako je liječnik po imenu Benedikt sin Abrahama, dakle etnički Židov, porijeklom iz Rima u 14. stoljeću bio u službi u čak tri grada na istočnoj obali Jadrana – Dubrovniku, Kotoru i Zadru. Tolika je bila potražnja za obrazovanim liječnicima.

U povijesnim zapisima razlikovali su se liječnik i kirurg. Liječnik je bilo daleko važnije zanimanje. Liječnik se među ostalim bavio internom medicinom, mjerama za suzbijanje epidemije, nadzorom nad radom kirurga i ljekarnika. Nasuprot tome, kirurg se bavio samo zahvatima na pacijentima i po važnosti je bio vrlo blizu lokalnom brijaču. Kako su im se razlikovale dužnosti, tako su se razlikovale i plaće – liječnik je bio daleko bolje plaćen od kirurga. I jedne i druge obilato je plaćala komuna na čijem teritoriju su obavljali medicinsku praksu. Kad je Venecija sredinom 15. stoljeća uredila plaće zdravstvenih djelatnika, liječnik je dobivao dvostruko veću plaću od kirurga. Preciznije dobivao je godišnje dvjesto dukata, a kirurg sto dukata. Obojici je gradska uprava grada u kojem su radili morala osigurati besplatan stan.

Šibenski liječnik Marko jedinstven je po svemu. On je bio prvi pučanin koji nam je ostavio svoj obiteljski grb, prvi takav u Dalmaciji. Osim toga, to je jedinstveni reljefni prikaz nekog liječnika na istočnoj obali Jadrana. S plaćom od nekoliko stotina dukata godišnje bio je jedan od bogatijih stanovnika Šibenika.

To je bilo i više nego dovoljno novca da nam zauvijek ostavi svoj lik kako kleči pred Kristom i Bogorodicom.