15.2℃
Kako je Matteo Ponzone koji uopće nije bio Hrvat, naslikao jednu od najboljih slika Šibenika
U digitalno doba kad su sve naše uspomene na pametnim telefonima, teško sebi možemo dočarati kako je to izgledalo prije više stotina godina. Uspomene, one vizualne, postojale su samo za bogate ljude, a slike naselja rijetke i dragocjene. Venecijanski slikar Matteo Ponzone sredinom 17. stoljeća naslikao je jedan takav prikaz našeg grada i zauvijek ga zaustavio u vremenu.
NEKI I DALJE UPORNO PIŠU DA JE MATTEO PONZONE HRVAT
”Ponzoni (Pončun), Matej, hrvatski slikar (Venecija,1583–Venecija, nakon 1663). Brat splitskoga nadbiskupa Sforze Ponzonija. U Dalmaciji je živio i djelovao sredinom XVII. st., kada je u splitskoj katedrali izradio kompozicije na svodu iznad glavnoga oltara, slike na tabernakulu i u koru, oltarne pale za dominikance u Korčuli, katedralu u Rabu te crkve sv. Franje u Šibeniku i sv. Križa na Čiovu.” Tako o talijanskom, venecijanskom slikaru Matteu Ponzoniju piše na mrežnim stranicama Hrvatske enciklopedije. Koja bi trebala znati sve i donositi točne podatke, pa ipak je posvuda puna grešaka. Matteo Ponzone nije nikakav Matej Pončun, navodno rođen na Rabu, već Talijan iz Venecije. Talijanski znanstvenici još 1986. godine otkrili su da je Matteo Ponzone rođen u Veneciji 3. studenoga 1583. godine. Kršten je u župnoj crkvi sv. Mojsija u samom središtu Venecije, u neposrednoj blizini Trga Svetog Marka. Otac Klaudio mu je bio proizvođač šešira, porijeklom iz talijanskog grada Cremone, a majka se zvala Agnesina Negro. Ne zna se točno kad je Matteo Ponzone umro, ali to je sigurno bilo iza 1663. godine što znači da je umro, za ono vrijeme, u vrlo visokoj životnoj dobi od preko osamdeset godina.
PONZONE NASLIKAO ŠIBENIK ZAUSTAVLJEN U VREMENU
Matteo Ponzone naslikao je za šibensku crkvu sv. Frane ukupno četiri oltarne slike. Od toga je tri izradio dok je boravio u Splitu, a četvrtu je 1655. godine šibenskim franjevcima poslao iz Venecije. To mu je ujedno posljednje sigurno potvrđeno slikarsko djelo. Slika prikazuje Svetog Antuna sa Svetim Josipom i Onofrijem. Bila je namijenjena glavnom oltaru u crkvi sv. Frane. Na dnu slike između Svetog Josipa i Svetog Onofrija, Ponzone je naslikao tadašnji Šibenik.
Puno je nejasnoća oko godine 1655. kad je Ponzone franjevcima poslao sliku jer je prethodne tri za iste naručitelje izradio sedamnaest godina ranije, ali puno nam govori i sam prikaz Šibenika. Na osnovu nekih detalja na prikazu, crtež Šibenika možemo precizno datirati u vremenskom rasponu od početka 1636. do 1. kolovoza 1646. godine. Dakle, po prvi put imamo Šibenik zaustavljen u vremenu prve polovine 17. stoljeća. I to naslikan kistom tako kvalitetnog venecijanskog baroknog slikara. Zašto baš do 1. kolovoza 1646. godine? Zato što se na Ponzoneovom prikazu Šibenika, na brdu Svetog Ivana iznad grada, još uvijek vidi srednjovjekovna crkva sv. Ivana, koja je tu bila prije nego što se 1. kolovoza 1646. počela graditi tvrđava. Donja granica nastanka prikaza Šibenika, koju sam odredio da približno pada u 1636. godinu, ima veze s gradnjom crkve sv. Nikole na obali, koja se vidi na slici.
Dakle, Ponzone je 1655. godine naslikao Šibenik kako je izgledao najmanje desetljeće prije toga. Je li slikar imao neki stari predložak po kojem je naslikao Šibenik, ili je slika sa Svetim Antunom, Josipom i Onofrijem ipak nastala ranije znanost još nije dala uvjerljivi odgovor. Bez obzira na te prijepore, nama je važno da je Ponzone izradio jednu od najljepših povijesnih slika Šibenika koja obiluje informacijama o tadašnjem izgledu grada, ali o tome ću više napisati u znanstvenom radu koji pripremam.
PONZONE NIKAD NIJE BIO U ŠIBENIKU - SLIKE SLAO IZ SPLITA
Prema povijesnim dokumentima, Matteo Ponzone boravio je u Splitu od 1633. do 1641. godine. Tamo je za svog brata, splitskog nadbiskupa Sforzu Ponzonea izradio ciklus slika s temama o životu Svetog Dujma za novo svetište splitske katedrale. Budući da je Sforza 1640. godine naprasno umro, Matteo se sljedeće godine vratio u Veneciju. U Šibeniku nije nikad boravio već je slike slao iz Splita, ili kao u slučaju posljednje, iz Venecije.
Slučaj je htio da sam nedavno bio na predavanju docentice doktorice znanosti Ane Šitine Žepina, profesorice na Odjelu za povijest umjetnosti, Sveučilišta u Zadru u Interperetacijskom centru Civitas sacra u Šibeniku. Kolegica Ana predavala je Šibenčanima o baroknom slikarstvu u Šibeniku. Među slikama, koje je prezentirala, pojavila se i slika Matea Ponzonea iz crkve sv. Frane s prikazom grada. Odmah sam se zainteresirao i bacio na znanstveno proučavanje slike.
A najmanje što se iz toga izrodilo je ova kolumna.
