SVETI JERONIM DALMATINAC I JURAJ DALMATINAC – LAKA POVEZNICA

Reljef s prikazom Svetog Jeronima nalazi se iznad mjesta na kojem dva anđela drže natpis o gradnji svetišta katedrale s potpisom Jurja Dalmatinca. To je jedino mjesto gdje se Juraj tako potpisao, ili su ga drugi potpisali. Svugdje u povijesnim dokumentima, a ima ih stotine, potpisan je kao Juraj Matejev. Sveti Jeronim, prikazan na reljefu, rodio se oko 340 godine poslije Krista u misterioznom gradu Stridonu u rimskoj provinciji Dalmaciji. Najpoznatiji je po prijevodu Biblije na latinski jezik, a za sebe piše da je Dalmatinac. Dakle, poveznica je više nego očita: Sveti Jeronim je Dalmatinac, a Juraj se kao Dalmatinac potpisao jedino na šibenskoj katedrali, zbog čega ne bi trebalo biti nikakve sumnje da je reljef sa Svetim Jeronimom napravio Juraj.

Međutim, baš na tom mjestu počinje jedan od najvećih zapleta, mogli bismo slobodno reći trilera, povezanih sa šibenskom katedralom sv. Jakova. Na luku iznad reljefa s prikazom Svetog Jeronima uklesan je obiteljski grb šibenskog kneza Stjepana Malipijera, koji je na toj dužnosti bio od 1465. do 1468. godine. Sudeći prema tome, taj dio katedrale s reljefom Svetog Jeronima morao je nastati najkasnije 1468. godine. To su bile posljednje godine života i rada Jurja Dalmatinca, koji je na poslu oko katedrale imao mnoštvo pomoćnika. Ali upravo je taj dio naše katedrale isklesan u maniri najbolje talijanske renesanse koju je mogao poznavati samo netko tko se školovao u njenom središtu, talijanskoj pokrajini Toskani i gradu Firenci. Nasuprot tome, Juraj Dalmatinac je dijete venecijanskog cvjetnog gotičkog stila, koji u njemu kao umjetniku doživljava svoj predivni završetak. Apsolutno nigdje drugdje ni u Splitu, ni u Dubrovniku ni u Ankoni, Juraj Dalmatinac nije pokazivao poznavanje renesansnog stila i oblika. Ostao je vjeran gotičkom stilu u kojem je odrastao, pa bi za njega skok u renesansu u zadnjem desetljeću života bio više nego svemirski.

KLJUČ JE U RUPICAMA NAČINJENIM SVRDLOM

Dosta dugo se u znanosti smatralo da se Nikola Firentinac kao umjetnik prvi put pojavio u Trogiru 1467. godine, a u Šibeniku tek nakon smrti Jurja Dalmatinca 1475. godine, puno kasnije nego je reljef Svetog Jeronima morao biti izrađen. Budući da o njemu imamo jako malo povijesnih dokumenata. izgledalo je kao da je došao niotkuda. I danas je njegova mladost predmetom povijesnih rekonstrukcija.

A onda se dogodio preokret. Profesor sa Sveučilišta u Zadru Emil Hilje 2002. godine objavljuje senzacionalni povijesni dokument, ugovor Nikole Firentinca od 7. svibnja 1464. godine sa šibenskim franjevcima za gradnju jedne kapele u šibenskoj crkvi sv. Frane. Što znači da je Nikola Firentinac boravio i radio u Šibeniku desetljeće ranije nego što smo pretpostavljali. A pretpostavljali smo da se u Šibeniku, kao glavni majstor gradnje katedrale sv. Jakova, pojavio tek nakon smrti Jurja Dalmatinca 1475. godine. Nakon objave ugovora sa šibenskim franjevcima, postalo je jasno da je Nikola Firentinac još za života Jurja Dalmatinca itekako mogao biti uposlen na gradnji katedrale sv. Jakova. Upravo reljef s prikazom Svetog Jeronima i tipična renesansna dekoracija s anđelima ispod njega nose pečat Firentinčevog novog, renesansnog stila. O tom znanstvenom problemu napisane su gomile tekstova, ali se sve na kraju manje-više svelo na jedan sitni i ne baš na prvi pogled vidljivi detalj.

Naime, na bradi Svetog Jeronima vidi se niz kontinuiranih rupica koje su posljedica upotrebe klesarskog alata, svrdla. Iste takve rupice u nizu vide se i na grivi lava, koji se uvijek prikazuje do nogu Svetog Jeronima. Upotreba klesarskog svrdla je antički, rimski klesarski štos kako bi se naglasila igra svjetla i sjene na kipovima. Na ženskim frizurama rimskih gospođa to se vidi već u prvom stoljeću poslije Krista. Kako renesansa kao umjetnički stil dosljedno prenosi antičke oblike i tehnike, tako je i ta pomalo zaboravljena tehnika svrdlanja kose i brade vraćena u repertoar umjetnika. Juraj Dalmatinac nije bio upoznat s tim. Takav način rada nije njegova karakteristika. Dakle, netko drugi, bolje rečeno pravi renesansni umjetnik, izradio je reljef Svetog Jeronima na šibenskoj katedrali sv. Jakova. Pri tom nije toliko bitno je li Juraj Dalmatinac zamislio da na tom mjestu bude reljef Svetog Jeronima. Bitno je da ga je, između njih dvojice, bez svake sumnje mogao izraditi samo Nikola Firentinac. I neke druge likovne karakteristike reljefa Svetog Jeronima sa šibenske katedrale upućivale su na to da ga je mogao izraditi Nikola Firentinac, ali vremenski se te činjenice nikako nisu mogle uklopiti. Sad kad je riješena dilema kad se Nikola Firentinac prvi put pojavio u Šibeniku, bilo je relativno lako objasniti i sve drugo povezano s njegovim radom na našoj katedrali.

PODUZETNIK JURAJ DALMATINAC I PODIZVOĐAČI

Juraj Dalmatinac do kraja života bio je više građevinski poduzetnik nego majstor klesar i graditelj. Neki naručitelji njegovih radova u Dubrovniku i talijanskom gradu Ankoni u ugovoru su tražili da konačno nešto napravi svojom rukom. U velikom i razgranatom biznisu na obje obale Jadrana, Juraj Dalmatinac imao je brojne pomoćnike, danas bismo rekli podizvođače. Nije to u to vrijeme, kao što nije ni danas, bilo ništa neobično. Zbog toga je često puta teško razlučiti što je neki veliki majstor napravio svojom rukom, a što su izradili djelatnici njegove majstorske radionice ili podizvođači. Po svemu sudeći, jedan od podizvođača Jurju Dalmatincu na našoj katedrali bio je i Nikola Firentinac. Svako drugo tumačenje bilo bi ravno najboljim djelima znanstvene fantastike.

A u tom književnom i filmskom žanru prolazi svašta, od bosanskih piramida do antičkih vanzemaljaca.