Kolumna Ive Glavaša

Bespuća legalizacije u Hrvatskoj i avionske snimke iz 1968. godine

Zaboravljeni Šibenik   |   Autor: Ivo Glavaš   |   25.12.2021 u 10:13

  Arhiva
Legalizacija bespravno sagrađenih objekata u Hrvatskoj završila je 2018. godine. Barem se tako čini. A što je s legalnošću starih objekata, izgrađenih recimo 1950. godine? Među ostalim, pozitivni zakonski propisi kažu da su oni legalni ako se vide na avionskim snimkama teritorija Hrvatske nastalim do 1968. godine, koje smo dobili iz arhiva JNA iz Beograda.

AVIONSKE SNIMKE HRVATSKE SKLAPANE OD 1954. DO 1968. GODINE

Onako na papiru sve to izgleda vrlo jednostavno. Ako se vaša kuća vidi na avionskom snimku do 1968. godine, onda je legalna. I tu dolazimo do prvog zapleta. Avioni JNA letjeli su iznad Hrvatske i snimali teritorij u razdoblju od 1954. do 1968. godine. Moglo se dogoditi da je nad prostorom gdje je sada vaša kuća avion letio 1954. godine, a vi ste kuću sagradili nekoliko godina potom, i ona se naravno na snimku ne vidi. Mogli bismo se sad nabacivati gomilom zakonskih članaka i stavaka, ali sve se na kraju svodi na jednostavne materijalne činjenice je li objekt tada postojao ili nije.

Ovaj zamišljeni događaj u stvarnosti se odigrao mnogo puta. Na avionskom snimku Šibenika prije 1968. godine ne vidi se današnji objekt Gradske knjižnice Juraj Šižgorić, koji je prema projektu genijalnog Šibenčanina Ivana Vitića, kao Dom JNA sagrađen 1961. godine. Avion je nad tim dijelom Šibenika očito prošao prije 1961. godine. Što preostaje u takvim slučajevima? Zakonski postupak koji se zove vještačenje. Naravno, relativno je lako vještačiti postojanje tako značajnih javnih objekata u prostoru prije 1968. godine, ali kad se radi o malim obiteljskim kućama to je kudikamo teže. I tu polako dolazimo do drugog, samo naizgled neočekivanog zapleta.

KVALITETA AVIONSKIH SNIMAKA NA RAZINI PRVOG SVJETSKOG RATA

Nemojte misliti da je tehnologija snimanja u bivšoj Jugoslaviji u to vrijeme bila na današnjoj razini kad mobitelom možemo snimiti fotografije velike rezolucije, kao pravi fotografi profesionalci. Pored toga, hladnoratovska bivša JNA nije se baš mogla usporediti recimo s vojskama Velike Britanije ili Sjedinjenih Američkih Država, koje su tada imala kamere najveće rezolucije. Njima su još tijekom Drugog svjetskog rata snimali neprijateljski teritorij u dubini Njemačke i ostalih sila Osovine. Na pojedinim zračnim snimkama zapadnih Saveznika na tlu se vrlo jasno raspoznaju i ljudi. Nasuprot tome, u usporedbi sa zapadnim Saveznicima, bivša JNA bila je i do kraja ostala tehnološki patuljak. Avionske snimke JNA koje smo dobili iz Beograda nisu ni približno kvalitete savezničkih fotografija iz Drugog svjetskog rata. Više podsjećaju na kvalitetu zračnih snimaka iz Prvog svjetskog rata. Dovoljno je da pogledate kuće u šibenskom Varošu i malo povećate snimak. Sve će vam naravno biti mutno, toliko su snimke loše. Na takvim snimkama često puta nije moguće dobro razlikovati niti teren, a o objektima da i ne govorimo. Događale su se i pomalo komične situacije da se kuće nisu mogle vidjeti od borova kojima su bile prekrivene, što nije baš rijedak slučaj u Dalmaciji.

Povrh svega, ali ne manje bitno, na tim snimkama se ne vidi još jedna bitna stvar – katnost objekata. Je li neka kuća imala jedan, dva ili tri kata s tih snimaka najčešće je nemoguće utvrditi. Osim ako je snimak napravljen pod nekim drugačijim kutom od pravog, kao što je slučaj s crvenim i plavim neboderom, pa se jasno vidi njihova katnost.

Da ne biste pomislili da su nelegalni objekti problem samo u Hrvatskoj, južna Italija i Sicilija pune su ih pa Talijani povremeno snimkama provjeravaju teren. Međutim, kod nas se postavlja sasvim drugačije pitanje. Zašto smo uopće kao datum za legalnost starih objekata uzeli baš tu 1968. godinu? Jesmo li uopće znali i pretpostavljali kakve su kvalitete te avionske snimke hrvatskog teritorija? I naposljetku, zbog čega nismo kao jedini datum od kojeg se vrši generalna legalizacija u Hrvatskoj uzeli povijesni trenutak 25. lipnja 1991. godine kad je u Hrvatskom Saboru usvojena Deklaracija o proglašenju samostalne i suverene Republike Hrvatske. To je trenutak kad je današnja, demokratska Hrvatska iskoračila na pozornicu kao suverena država. Taj datum trebao bi nam puno više značiti od broja u kalendaru.

AKO NEMA RAZUMNOG ODGOVORA, GEORGE I BILL KRIVI SU ZA SVE

Ukratko ako se vaš objekt ne vidi na avionskom snimku do 1968. godine, život vam se u tom pogledu lagano 'komplicira'. Velika većina stanovnika nimalo ne razumije ni pravnu ni građevinsku terminologiju, a još manje različite javno dostupne internetske formulare. Ispada da je legalizaciju objekta, koji je bio sagrađen tamo davne 1960. godine, a ne vidi se na avionskom snimku, za prosječnog hrvatskog građanina ravna obrani doktorskog rada. To obvezno vodi gomilanjima teorija zavjere. 'Netko je to smislio samo da nam uzme novac', najčešći je odgovor prosječnog građanina.

Život u uređenoj zajednici nije lagan. Pogotovo u društvima s takozvanom mladom demokracijom koja su izašla iz nekog oblika totalitarizma. Neki od nas su se rodili u društvu u kojem nitko nije znao da pravila postoje, a osvanuo u društvu u kojem nitko ne zna koja sve pravila postoje. U međuvremenu smo prešli u zajednicu pod nazivom Europska unija gdje ćemo uskoro imati pravila za izlazak iz kuće. Papirnata, naravno koja možemo skinuti na različitim internetskim adresama. Sudeći po internetskoj pismenosti većine hrvatskih građana, odlično ćemo se provesti u toj novoj EU stvarnosti.

I da se za kraj malo našalimo. Imamo mi već spremne dežurne krivce. Za sve ovo su opet vjerojatno krivi George i Bill.

Znamo već koji.

Ilustracije

Slika 1. Avionski snimak šibenske Varoši oko ulica Paška Zjačića i Nikole Tesle

Slika 2. Britanski snimak nacističke raketne baze Peenemünde nakon bombardiranja

 

3 fotografija

POGLEDAJTE
GALERIJU

Podijeli: